Happy end

Diznijevi crtaci, bajke na kojima smo odrastali, kasnije romanticne komedije i dreamworksovi presmesni cudaci…a u poslednje vreme motivacioni klipovi i stranice…neobicno vazni da shvatimo da smo voljeni i sigurni i da na ovom svetu vladaju sile koje ce urediti da na kraju sve bude dobro…da ljubav i dobrota uvek pobedjuju…Koliko blagotvorni u procesu odrastanja …i u onim teskim kisnim danima kada nam nista ne ide od ruke…i kada se sve srusilo…toliko kriju jednu vrlo opasnu poruku…da mi nesto zasluzujemo…i da cemo nesto dobiti samo zato sto smo u nasem licnom filmu eto bas mi taj glavni junak…

Pozitivac…

I heroj…

Od nas dosta…

A ostalo se nekako podrazumeva…i desice se samo od sebe…

Da li je to zaista tako?

Da li smo mi zaista pozitivci?

Da li smo zaista zasluzili da dobijemo sve sto toliko zelimo?

Onako iskreno…

Da li smo se zaista maksimalno potrudili?

Da li smo zaista bas dali sve od sebe?

Da li smo se menjali, rasli i poboljsavali?

Otisnuli se u avaturu…i tokom nje postali bolji ljudi…otkrili nase tajne moci…i svrhu…zaljubili se…i pobedili svoj najveci strah…naucili vaznu lekciju o zivotu..

Ili se svi ponasamo kao uspavane lepotice u najvisoj kuli u zacaranom dvorcu…

Cekamo da dodje princ i poljubi nas…

Jer to je tako normalno…i ocekivano…

To se podrazumeva i na to smo navikli…

Oslanjajuci se na intuiciju stvorenu u detinjstvu…i potenciranu u sarenim casopisima, afirmacijama i ljubicima…na kafama kod tetaka i prijateljica…magazin inovima i prakticnim zenama…mens heltovima i teretanama…povoljnim astroloskim periodima i fantasticnim tarot otvaranjima…cudotvornim mestima i fontanama sto ispunjavaju zelju za novcic…

Ne znam…

Ali ono sto sigurno znam je da ponekad deca iz najgorih mogucih porodica…alkoholicarskih, zlostavljackih, razvedenih ili potpuno bez njih…kojima niko nikad nije citao bajke…naprave sjajne zivote…

Budu blistavi primeri mentalnog zdravlja…

I sto je mnogo vaznije…budu srecni…i ostvareni…

Upravo zato sto sami drze konce svoje sudbine u svojim rukama…

Ne ocekujuci happy end…

Vec rezirajuci ga…

Scenu po scenu…

Polako i uporno…

Svaki Bozlji dan…

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришете користећи свој WordPress.com налог. Одјави се /  Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришете користећи свој Facebook налог. Одјави се /  Промени )

Повезивање са %s