Месечне архиве: децембар 2015

To što ne možemo da ih imamo

Zašto nam se sviđaju nedostpuni muškarci ili žene?
Zato što je to jednostavno tako…od vajkada…pritom mislim na biblijsko vajkada…
I svima se oni /one dopadaju…i to je sasvim ok…
Mudri ljudi znaju veoma da se zabave sa istima…da ih na neku ruku iskoriste za svoj hedonizam…
Ono što nije ok… je pokušavati da od njih… takvih… nedostupnih… napravimo dostupne…i naše… da im promenimo suštinu…jer bi time možda i promenili ono što nam se najviše i dopalo kod njih…“to što ne možemo da ih imamo“…
a to je veoma skup sport…trnovit put… i ponekad poguban…
Jer…
To ste već verovatno i sami zaključili…neko na skuplji…neko na jeftiniji način…
Ljudi se mogu promeniti samo ukoliko oni to sami žele…i ako ta promena krene nekako dubinski…i iznutra…
Sve ostalo spada u domen magije i čarobnjaštva… a to je veoma težak zanat…
I iracionalno je očekivati da mi možemo nekoga da promenimo…
I za kraj…ne mogu da odolim…a da ne podelim sa vama malo psihoterapijskog humora…
Znate li koliko je psihoterapeuta potrebno da bi se promenila sijalica…
Jedan…
Ukoliko sijalica želi da se promeni…

Škola

Ako bih dobio zadatak da u devet reci opisem zemlju u kojoj zivim nekom strancu…koji mi je simpatican…(jer bi nesimpaticnom u svakom slucaju rekao da je to najbolja zemlja na svetu)…
To bi bila recenica…koju sam skoro cuo…
„Škola je za ruzne žene i muskarce bez muda“
I to bih rekao uz osmeh…
ali je tuzno…
i nazalost sve istinitije…

Muzičari

porodica

Obozavam violine…
U svakom obliku…u Balasevicevim pesmama…kad ih cujem kasno u kafani…u klasicnoj muzici…u dramaticnim scenama u dobrim filmovima..
Mislim da ne postoji nijedan instrument…ni po gradji…ni po zvuku…koji je blizi ljudskoj dusi…od tih carobnih struna…
Na slici iznad… muzicari…umetnici…porodica…
Cerka…majka…otac…
Na tv-u sam skoro video…da skupljaju novac za skolovanje cerke na nekom konzervazorijumu…i za novu violinu…
A kazu zgodno im je i da cerka vezba javni nastup…a i zajedno su…
Kazu ona je sve sto imaju…
Majka je nezaposlena…
Otac svira svuda…i sve…uprkos renomeu…
Posmatram ih…
Porodicni sklad bi se…kao termin…mogao definisati po njima…
Zvuce prefektno…ali ono sto mi se najvise dopada…je sto na kraju svake pesme…cerka dodje do majke…do klavira…ona je poljubi…pa je otac pomazi po kosi…i zagrli…
U jednom trenutku otac gudalom…kao carobnim stapicem…crta imaginarni smesak na cerkinom brku…da je podseti da se smesi…dok svira…
Tim su…imaju plan…porodicni cilj…prioritete…
I jos jedanput razmisljam…kako je zaista velika istina…da nismo uznemireni stvarima koje nam se desavaju samim po sebi…vec nasim pogledom na njih…
Jer ovo je njihov nacin borbe…protiv svega sto ih sigurno boli…sto im smeta…sto je nepravda…u ovom nasem drustvu…
Protiv televizije…politike…socijalnih sluzbi…sistema obrazovanja…
A način se uvek može naći…kad se ima zašto i zbog čega…
Nekako sam ubedjen…da oni pobedjuju vec danas…
I da ce ova porodica biti srecna…

Proćiće godina i od danas

Zamislite da ste pre tačno godinu dana počeli da radite nešto što je jako važno ili veoma korisno za vas…
Na primer da trenirate….ili da se zdravo hranite…ili da učite neki jezik…da čitate nešto što vas interesuje…da započnete bilo koju zdravu/ dobru/ korisnu/ emancipirajuću/ oplemenjujuću naviku ili učenje…
Koliko bi danas bili zadovoljni sobom…i srećni zbog toga…
Kakav je to kapital…
A zamislite čak… da postoji šansa da dobijete još jednu priliku da to uradite…
ups… pa proćiće godina i od danas…

Primum non noncere

„Primum non noncere!“
Najpre ne naškoditi…
Prvi princip medicine…i najvaznije pravilo medicinske etike…
Ta latinska izreka…uopste nije losa varijanta ni kao zivotno geslo…kao generalno pravilo u odnosima sa ljudima…
Nesto kao polazna tacka u odnosima sa drugim ljudima…
Ako mozete nesto dobro da uradite…super…
Ako ne…hvala…dovidjenja…“ne bi vas vise zadrzavao“…
Jer…
Zivot je toliko komplikovan…i stresan…sam po sebi…da vam inat…zlopamcenje…osveta…zavist…prezir…spletkarenje…ogovaranje…neprijatelji…losi medjuljudski odnosi…stres sa primitivcima…ispravljanje krivih Drina itd…
uopste ni ne trebaju…

Pingvin sa Dunava

Renato-Grbic-foto-Marko-Todorovic-2-620x350

Na slici je Renato Grbic….pingvin sa Dunava…cetvrta generacija alasa oko Pančevačkog mosta…istinski heroj…smeker sa Karaburme…u neku ruku i kolega…
Za one kojima nije poznat…on je vlasnik uglednog ribljeg restorana ispod Pancevackog mosta…
Takodje je poznat po tome sto je iz dubina Dunava izvukao 26-oro ljudi koji su pokusali samoubistvo skakanjem sa mosta…
Istinski andjeo cuvar…fakticki konsultant moje Klinike…mada je verovatno na drugom platnom spisku… nebeskom…
U emisiji „Moj Beograd“ na Studiu B…priča…“ja im uvek pruzim ruku…pomognem im da dodju na sigurno…i kazem da se sve moze popraviti… dok god je covek ziv…možda sada ne možeš to da vidiš…ali život je stvarno lep“…
Zatim…bez trunke gorčine…nastavlja da je samo sa jednom devojkom od njih 26-oro u stalnom kontaktu…i da mu se redovno javlja…krstio joj je decu skoro…
25-oro se nije nikada vise javilo…
To me podseti na jedno od mojih prvih predavanja iz psihijatrije kada nam je doajen psihijatrije… uvaženi profesor sa 40 godina iskustva…govorio o tome koka se se lečenje psihijatrijskog pacijenta završava onda kada on pređe na drugu stranu ulice kada ugleda svog lekara…i da je to jedna od suštinskih razlika između psihijatrije i ostalih grana medicine…
a Renato dalje priča…kako je u restoran nedavno svratila profesorka psihijatrije… naše gore list… iz Londona… i objasnila mu da su svi ti ljudi koje je on spasao njemu zaista večno zahvalni… da se verovatno mole za njega i njegovu decu… i da nema dana da se njega ne sete…ali da zbog strahova i neprijatnosti…kao i ličnog osećaja sramote…koji uvek veoma živo osećaju povodom tog više nego traumatičnog događaja za njih…i izbegavaju svako prisećanje na to…
Zahvalnost je čudna valuta…nesigurna za ulaganje…
Tako bude i u životu…
Ali ukoliko nekome i pomažete zbog toga da bi ste dobili nešto zauzvrat…vi u stavri i ne pomažete…vi ulažete u biznis…ovozemaljski…
A Renato završava svoje izlaganje pričom o tome čemu želi da nauči svoja dva sina…kaže…“ništa posebno…isto ono što je mene i moj otac naučio…da budu dobri… pošteni ljudi… da pomognu kada god mogu… i da iza njih ostane dobar glas o pingvinima sa Dunava…kako njegovu porodicu zovu decenijama“…
Renato Grbić…model za izreku…“Ko prizanje traži nije ga zaslužio… a ko ga je zaslužio nije mu potrebno“…

„Ma, nista mi ne treba“

Jedina sansa da vas nikada nista u zivotu ne zaboli…je da vam
ni do cega i nije stalo…
Ljubav….zelje… radjaju patnju…
I izmedju njih postoji direktna srazmera…sto je veca ljubav veca je i patnja…sto su vece zelje…veca je razocaranost…i obrnuto…
Postoje samo dva puta do tog osecaja…osecaja „ma, nista mi ne treba“…
Velicanstven…nebeski put monaha…u potpunosti posvecenih Bogu…(bilo kog imena i adrese)…
Mukotrpan…podzemni put depresivnosti…kada vise nema nade…da ce ista biti dobro…
99% ljudi koje vise nista ne moze zaboleti…je nazalost na ovom donjem putu…udarnicki…rudarski kopaju po mracnim hodnicima depresivnosti…
Tako da…
Ukoliko ste zbog necega tuzni…zalosni…dusa vas boli…nesto ste izgubili…nesto vam nisu ni dali…neko vas nece…
Nije smak sveta…
Voleli ste…
Zeleli ste…
Nema puno takvih pokretackih sila u univerzumu…
A najkrace dve osobine koje opisuju coveka su…strpljenje kada nesto nema…i ponasanje kada nesto ima…

Prevremena ejakulacija

PREVREMENA EJAKULACIJA
(EJACULATIO PRAECOX)

Ukoliko bismo zastupali mišljenje da seksualno ponašanje ima samo biološki značaj, da je oplodnja žene jedini cilj seksualnog odnosa, problem prerane ejakulacije ne bi postojao. Međutim, seksualnost pored biološke ima i psihološku važnost, pa se prerana ejakulacija obično doživljava kao problem, kao što se i tretira u psihijatriji i psihologiji.
Vrhunac zadovoljstva posle pola ili posle dva minuta?
Česta dilema muškaraca je: „da li je normalno dostići vrhunac zadovoljstva posle pola ili posle dva minuta, ili je možda ispravno suzdržavati se deset minuta ili pola sata, ili… možda još duže?

Sve seksualne dileme i problemi su, po pravilu, opterećujući i dovode do nezadovoljstva samim sobom i do komplikovanja odnosa sa partnerom. Veoma često neznanje rađa problem, pa se sasvim normalne navike i pojave tumače kao nenormalne ili se, s druge strane, odstupanja od normale ignorišu. Poznavanje sopstvene seksualnosti značajno je za normalan i zdrav seksualni život, pa ćemo i mi ovom prilikom pokušati da vam približimo i opišemo jedan od mogućih problema seksualnosti muškaraca, a problem se zove prerana ejakulacija.

Uzroci koji dovode do nastanka prerane ejakulacije:
U samom određenju prerane ejakulacije ima različitih mišljenja. Jedni autori smatraju da muškarac koji u pedeset procenata svih odnosa ne uspeva da partnerku dovede do orgazma, pati od ove seksualne smetnje. Po drugima, prerana ejakulacija određuje se prema vremenskom kriterijumu: muškarac koji ejakulira u okviru dva minuta, bez obzira na stanje žene, ima ovu vrstu seksualnih problema. Bilo kako bilo, problem postoji i nameće se pitanje kako je nastao.
U objašnjenju uzroka nastanka ovog problema veliki značaj pridaje se prvom seksualnom iskustvu, ili čestim seksualnim iskustvima u relativno konfliktnim situacijama, kada se čin završava preranom ejakulacijom: kupovinom ljubavi kod prostitutke, seksualni odnos u nepovoljnim uslovima (kola, priroda) i druge situacije koje podrazumevaju neku vrstu prisile da se akt završi brzo, ili je brzina uzrokovana strahom da će se narušiti privatnost odnosa.
Strah remeti sve aspekte ljudskog ponašanja, pa i seksualno ponašanje, koje se lako može narušiti i podložno je potresima. Jednom doživljeni neuspeh, u ovom slučaju neuspeh je prerana ejakulacija, izaziva strah da će se svaki sledeći odnos završiti neuspehom, a napetost uzrokovana strahom stvarno dovodi do ponovnog neuspeha i time se stvara specifični začarani krug.
Međutim, i posle perioda normalnog seksualnog života, moguća je naknadna, sekundarna pojava problema prerane ejakulacije. Kada u već oformljenim odnosima s bračnim partnerom naiđu određene traumatske situacije koje su praćene osečanjem straha, a koje izaziva preranu ejakulaciju, javlja se „strah od neuspeha“ i opet ulazimo u začarani krug. Ponekad i promena partnerke, kada se ponavljaju uslovi prvog seksualnog odnosa, ili osećanja koja prate nedozvoljene veze i koja dovode osobu u stanje hronične napetosti, stvaraju uslove za učvršćivanje prerane ejakulacije.

Terapija
Izlaz iz „kruga“, pobeda straha, uslov je da se reši bilo koji strahom uzrokovani seksualni problem. Bihejvioralni terapeuti to jednostavno čine, složeni problem razdele na više jednostavnih, pa: korak po korak, od najmanjeg straha do najvećeg. U terapiji to znači da se muškarac izlaže strahu postepeno, počev od situacije koja izaziva strah najmanjeg intenziteta, na primer, poljubac, dodir, razgovor o seksu, i ne prelazi se na sledeću situaciju sve dok postoji i najmanja napetost. Poslednja situacija je najstrašljivija, a to je u ovom slučaju sam koitus, koji je zabranjen sve dok traje terapija, odnosno, dok ima straha. Terapija se obično sprovodi u paru, mada se može prilagoditi da je i sam muškarac sprovodi.
Seksualni problem, manifestovan na isti način, kroz preranu ejakulaciju, može biti uzrokovan i slabim seksualnim nagonom, bez prisustva straha. U ovom slučaju, uprnom terapijom i samoterapijom, uz primenu specifičnih tehnika, moguće je produžiti vreme ejakulacije za nekoliko minuta. Specifične tehnike primenjuje muškarac sam, ili uz pomoć partnerke.
Jedna od njih je, takozvana „Start Stop tehnika“, koja se bazira na prestanku aktivnosti u trenutku potrebe za ejakulacijom. Preporučuje se i „Tehnika stiskanja“, pri čemu blagi pritisak na određenom mestu muškog polnog organa, sprečava ejakulaciju.
Činjenica od koje se polazi u primeni ovih tehnika je da od trenutka kada muškarac oseti da će doći do ejakulacije do same ejakulacije ima tri sekunde vremena.
Ponekad, ali ne uvek, problem prerane ejakulacije rešava se uzimanjem leka koji smanjuje napetost, uz obavezni stručni nadzor lekara. Isto tako, kada je osoba mlada, masturbacija dvadesetak minuta pre seksualnog odnosa može, ali ne mora, pomoći.
Retki su, ali ipak mogući, i slučajevi prerane ejakulacije koji su uzrokovani organskim poremećajima, kao što su, na primer, zapaljenje uretre ili prostate. Pod uslovom da nije učvršćen „strah od neuspeha“, terapija je veoma jednostavna, usmerena ka ipotpunom izlečenju zapaljenja. Međutim, s obzirom na to da je seksualnost osetljiva, najčešće dolazi do komplikovanja problema, pojave osetnog straha, pa se pristupa terapiji opuštanja, oslobađanja telesne i mentalne napetosti i straha, tačnije, terapiji „korak po korak“.

Rezime
Napred opisani problem i terapije samo su mali deo znanja koji je rezultat proučavanja seksualnog ponašanja Ijudi. Poznavanje seksualnosti omogućuje da se sruše razni tabui i mitovi vezani za ovaj aspekt Ijudskog ponašanja, čime se rešavaju razne dileme, pa i dilema s početka ovog teksta: prosečno vreme dužine seksualnog akta je tri do pet minuta, a u terapiji se kao seksualni problem tretira nemogućnost muskarca da ejakulaciju odloži za dva minuta. Ipak, ne budimo tako kruti i nemaštoviti, ne gledajmo samo vremensko određenje. Pored kritičnih i famoznih dva minuta, jako je važno da je predigra maštovita, kako bi se vođenje Ijubavi osvežavalo.

Čekanje na čudo

Obično pišem nadahnujuće stvari…i trudim se da stranica bude inspirativna i ohrabrujuća…za najveći mogući broj ljudi…i verujem u čuda…zaista…onako ljudski… i hrišćanski…
Ali…
Osnovna osobina čuda i jeste da se ona javljaju veoma retko…zato i jesu čuda…
Međutim…ljudi veoma vole da pričaju o čudima…i o neverovatnim uspesima…srećnom spletu okolnosti koji je doveo do nekog uspeha ili radosti…
Maltene podjednako onoliko koliko vole da prećutkuju svoje poraze…neostvarene planove…sramote…brojne skrivene puteve i prečice koje su prešli u „ostvarivanju čuda“….sve one vetrove u leđa i pomoć…koji smanjuju njihovu „velelepnost i presjajnost“…
Ne treba puno verovati u sve to…I treba se čuvati ušuškanog osećaja „čekanja na čudo“…opasna je to zamka…
Jer veoma su često neka preslatka dečica…prećutane veštačke oplodnje…neka srećna zaposlenja…neverovatne potegnute veze od pre dvadeset godina iz vojske…neke velike ljubavi…prekopani proflli na fejsbuku…i buljuk drugarica upošljenih u potragu „za gospodinom pravim“…mnogi veliki poslovni uspesi…samo splet rođačko-političkih mahinacija…mnoga čudotvorna ozdravljenja…posledica dolaska do najboljih lekara…
Samo što to nećete čuti…postoji zavet ćutanja…na „ružne“ puteve do uspeha…
Ono što hoću da poručim….je da se čuda dešavaju…i da svakako treba verovati u njih…
Ali da dok verujemo…
Čovek treba da se uzda u svoj trud i volju i da pokuša…sve ono što je moguće…da bi mu se želje ostvarile…
Da preuzme inicijativu…da kopa rukama i nogama…da se suprotstavi svojim strahovima…stidu…i sramoti…da napusti svoje iracionalnosti…i kogntivne greške kojih se možda ceo život čvrsto držao….
Da se prilagodi…
Da pokuca na sva moguća vrata…i da istraži svaku moguću opciju…
Jer…najlakše je posle napraviti romansiranu verziju priče o sopstvenom životnom uspehu…i ostavrenim željama…
Kada se do uspeha i sreće…već nekako dođe…

Anksioliza

Anksioznost predstavlja jedno od najneprijatnijih i najmučnijih osećanja koje čovek može iskusiti…
I upravo zbog te ogromne teskobe i nemira koji unosi u čoveka…tog „neizdrža“…on u tim situacijama i reaguje onako kako mu je najlakše…načinom preuzetim putem evolucije od naših dlakavijih predaka…najobičnijim begom…
Beg je mnogo psihički lakši od alternativa…i ljudi si izmislili čitav niz načina da se od anksioznosti „pobegne“ … Izmislili su…takozvane…ANKSIOLITIKE…(lat. liza= razlaganje)…
Među njima najpoznatiji su svakako… „srpski univerzalni lek“- Bensedin, i njegove raznorazne paralele…“narodni trankilizer – alkohol“…“anksiolitik mladih – marihuana“…
Međutim…ono što veoma mali broj ljudi zna…je da mnoga svakodnevna ponašanja ljudi i nisu ništa drugo do anksioliza…razlaganje i beg od anksioznosti…
Na primer…prejedanje…šoping…gledanje serija (epizodu za epizodom)…fejsbučenje…tračarenje…igranje igrica…čitanje vesti na telefonu…raznorazni welnesi…masaže…manikiri….pedikiri…pa čak i „kres šeme“…i slične varijante „brzog“ uzbuđenja…
A sve pod sloganom…“Hoću da mi se nešto lepo desi odmah“…(M.Vidojković)…
Čitave industrije…a pogotovo marketing…i počivaju na mehanizmu anksiolize…
Oni su i dizajnirani tako da nam skrenu misli od naših strepnji i problema…
Jedini problem je …što…svi ti mehanizmi dolaze spolja…i imaju efekat na anksioznost kao kada bi prolili kofu vode na razbuktali požar…istina je da bi se on u trenutku malčice smirio…ali u nekoliko sekundi…eto njega još jačeg…i opasnijeg…
Stoga…
Bežanje od vlastitih demona…problema…strahova…misli i uverenja koje nas uvode u anksioznost…nije trka u kojoj možemo da pobedimo…jer vi trčite…a ansioznost je tu…sa vama…tj u vama…neće ona nigde sama…ispasti uz put…
Treba zastati…okrenuti se…i umesto paničnog trčanja…u pogrešnom smeru…napraviti milimetarski korak unazad…ka sebi…da ne kažem…u sebe…i razrešiti makar jednu dogmu…napustiti makar jedno iracionalno uverenje koje nas uznemirava…koje nas uvodi u disfunkcionalna osećanja…odustati od barem jedne kognitivne greške…strušiti barem jednu blokadu lične efikasnosti…ma dovoljno je ponekad samo nekome i ispričati šta nam je na duši..
Jer…taj jedan milimetar…u trci života…može napraviti razliku…izmežu pobede i poraza…
A ta pobeda donosi „samo“ jedan mali trofej u vidu „mirnog…ispunjenog…produktivnog života…na gornjoj granici sopstvenih potencijala“