Месечне архиве: август 2017

Viktor Frankl

4 životne lekcije genijalnog psihijatra i psihoterapeuta Viktora Frankla:
Hiljade knjiga samopomoći se objavi svake godine, obećavajući ključ za sreću i otkrivanje smisla života, ali memoari Viktora Frankla iz 1946. baveći se surovom tragedijom drugog svetskog rata, nude jedinstven i jednostavan odgovor. Frankl kaže da pronalaženje sreće počinje odustajanjem od potrage za srećom.

Austrijski psihijatar Viktor Frankl napisao je psihološke memoare pod nazivom „Zašto se niste ubili“. Kroz lična i iskustva drugih logoraša Aušvica predstavio je svoju teoriju logoterapije po kojoj je smisao, a ne uspeh ili sreća, sila koja pokreće ljudski život. On piše:

„Život ne čine okolnosti nepodnošljivim, već nedostatak smisla i svrhe“.

Frankl čvrsto veruje da se ljudski duh može podići iznad okolnosti koje je nemoguće i zamisliti.

„Kada više ne možemo da promenimo situaciju, izazvani smo da promenimo sebe“.

Logoterapija se manje bavi prošlošću i ispitivanjem svesti, ona je okrenuta budućnosti i smislu sopstvenog života prema kome se treba usmeravati. Na pitanje, šta je smisao života, on odgovara

„Životni smisao se razlikuje od čoveka do čoveka, iz dana u dan, iz sata u sat. Zato i nije tako važan opšti smisao života, koliko specifičan smisao života u datom trenutku. Postaviti tako uopšteno pitanje bilo bi kao da pitamo šahovskog majstora koji je šahovski potez najbolji na svetu. Jednostavno, nema najboljeg, ili čak dobrog, poteza koji ne bi zavisio od situacije u igri i od osobina protivnika.„
Lekcije koje je Viktor Frankl naučio na težak način zvuče jednostavno i u tome je njihova lepota.
1. Ne možemo da biramo svoje okolnosti, ali možemo da biramo svoj stav.
Frankl kaže da, kada je sve drugo oduzeto, čovek i dalje ima svoju poslednju slobodu, a to je sloboda da ‘bira svoj stav u bilo kakvom sklopu okolnosti’. Mi donosimo odluku da nastavimo dalje, da nastavimo da se budimo i živimo svoj život svaki dan, zato što verujemo da postoji neka viša svrha – da naša patnja nije uzaludna.

„Na neki način, patnja prestaje da bude patnja u trenutku kada dobije smisao, kao što je smisao žrtvovanja“
2. Ljubav je čuvar smisla
Smisao može doći iz različitih izvora, ali ni jedan nije snažniji od ljubavi. Frankl piše da je u rovovima Aušvica doživeo istinu starog klišea da ‘sve što ti je potrebno je ljubav‘. Misli o voljenima, Frankl piše, pružaju čoveku osećaj blagostanja makar na trenutak, čak i kada mu ništa više nije ostalo.

„Po prvi put u životu sam osetio istinitost onoga što su toliki mislioci izrekli kao poslednju mudrost svog života i što su toliki pesnici opevali: da je ljubav poslednje i najviše do čega se ljudska egzistencija može vinuti.“
3. Život zahteva smisao za humor
Frankl veruje da birajući smeh i smisao za humor, više nego bilo šta drugo nam može pomoći da se ‘izdignemo iznad svake situacije’. On objašnjava da su zatvorenici pronalazili male momente slobodnog vremena tokom kojih bi pričali viceve i smejali se.

„Pokušaj humora i posmatranja svega u humorističkom svetlu stvara veštinu koja se zove umetnost življenja.“
4. Uspeh i sreća nisu kraj i nemaju kraj
Frankl je žalio činjenicu da savremeno društvo sebe opisuje kroz dostignuća, što umanjuje vrednost onih koji nisu nužno toliko uspešni i srećni kao drugi. Njegov savet za srećan (i uspešan) život, jeste da se ne juri za uspehom, već umesto toga treba posvetiti sebe nečemu većem od nas samih, i pustiti uspeh da nas prati kao neizbežan nusprodukt tog zalaganja.

„Ne ciljajte ka uspehu. Što više ciljate i od njega pravite metu, više ćete ga mašiti. Jer uspeh, kao i sreća, se ne mogu pronaći, oni moraju nastati, a oni nastaju samo kao posledica lične posvećenosti razlogu većem od samog čoveka ili kao nusprodukt nečije potpune predaje drugoj osobi. Sreća mora da se desi, a isto važi i za uspeh, morate da dozvolite da vam se dese tako što nećete misliti o njima.“
Preuzeto sa: http://www.bizlife.rs/lifestyle/afterhour/66488-cetiri-zivotne-lekcije-coveka-u-potrazi-za-smislom/

Vakcine

Ne morate da vakcinišete svu svoju decu…već samo onu koju želite da zadržite!

U mojoj porodici su sva deca vakcinisana…i sva buduća će…ako Bog da… biti…

Kao i deca svih ljudi koji dolaze kod mene na Slavu…i na koje sam ponosan…zbog njihove Dobrote…Duhovitosti…Mudrosti…i Pogleda na Svet…

Cela ova ujdurma oko vakcina je dobar pokazatelj u kom pravcu se zaputio ovaj naš Planet…

Ne morate završiti fakultet da bi bili obrazovani…

Obrazovan je onaj koji ima obraza…

Da bi postali intelektualac…završavanje fakulteta je vrlo poželjno…

Ne zbog toga što je to najbolji način da provedete rane dvadesete godine…i što dobijate još 3-6 godina da budete Dete…i da imate samo dve obaveze u životu…(da učite i da se zabavljate)…nego je i korisno da bi vam „porastao mozak“…da bi se preselili u neku Metropolu…da bi stekli prave Uzore…i da bi u vama…upornim zalivanjem…izrastao intelektualni pogled na svet…kao neke čudesne naočare kroz koje ćete posle čitav život…bistrije…dalje…i dublje…videti…i da bi shvatili koliko ne znate…i koliko je nauka preogromna i fascinantna…

Da ne potpadnete pod Daning Krugerov Efekat…( koji je prema stručnoj definiciji „kognitivna sklonost u kojoj neobučene osobe donose neadekvatne odluke i netačne zaključke, ali njihova nekompetentnost onemogućava njihovu metakognitivnu sposobnost da shvate greške”. Neobučene osobe imaju „iluziju superiornosti”, rangirajući svoju sposobnost iznad proseka, mnogo više nego što ona zapravo jeste. S druge strane, visokoobučeni su skloni da potcenjuju sebe i svoje veštine pateći od „iluzije inferiornosti”. Na kraju, imamo situaciju u kojoj manje kompetentni ljudi rangiraju svoju sposobnost iznad kompetentnih. Paradoksalno, prema mišljenju Daninga i Krugera kompetentnost može da oslabi samopouzdanje, a nekompetentnost da ga uveća.)

Šta to znači?

To znači da postoji veliki broj osoba koje precenjuju svoje znanje i sposobnosti, uvereni su da su kompetentni u oblasti u kojoj su zapravo totalni laici…

I zbog toga što toliko malo znaju o nekom pitanju…oni u stvari nisu ni u stanju da sagledaju svoju nekompetentnost…

Ukratko…

Problem s današnjim svetom je taj što su pametni ljudi puni sumnji…dok su glupi puni samopouzdanja…

Zvuči poznato…

Jel vas podseća na nekog?

Sa televizije…interneta…komšiluka…basketa…ili posla?

Stoga…

Budimo skromni…

I svesni koliko ne znamo…

Slušajmo (dobrog) automehaničara za kola…

(Dobrog) Advokata za sud…

A (dobrog) lekara za medicinu…

Moja jedina prednost što sam lekar je što znam kod kog kolege ću otići za oči a kod kog za zglob…

Čak ni sam sebe ne lečim…

Ne pravim se pametan…

Ne guglujem…i ne raspitujem po komšiluku…

Ne kupujem sočiva na buvljaku…i na stavljam kiseli kupus na rame…

Jer se u to ne razumem…

Nije moja specijalnost…

Tako da…

To što se autizam javlja…u periodu kada se dobijaju vakcine…

To je samo nesrećna slučajnost…

Usud…

To ne dokazuje da su vakcine direktan uzrok autizma…

I prvi šub shizofrenije se javlja obično početkom fakulteta…

Pa šta trebamo uraditi?

Zabraniti čitanje…učenje i studiranje…

Znam…

Neki bi se tome radovali…

Njima ne dam svoju Zemlju…i moju Porodicu…

Branim se Čestitim Življenjem…

Verom…

I Znanjem…

Pravljenjem mehura normalnosti u sveopštem ludilu…

Jer…

Vakcine ne izazivaju bolesti…

Vakcine izazivaju odrastanje…

Tojest…

Odrasle ljude…

Bata

Ne postajemo zreliji i mudriji sa godinama koje smo proživeli…već sa iskustvima koje smo doživeli…
Ili što bi Glumčina Danilo Bata Stojković svojevremeno rekao…“Jednom kada ostariš zažalićeš za dve stvari..za onim što si pogrešio i za onim što si propustio…manje će boleti gde si pogrešio nego šta si propustio“…
Stoga…
Carpe diem!
Ili još bolje Noć…
Iskusite nešto…
Novo…važno…ili malo…
Obradujte svoja čula…
I Dušu…
Ako ništa…
Postaćete mudriji…
I…
Manje će vas gristi savest…kada više ne budete mogli „da iskušavate“…
Jer…
Zaista nema veće Zablude…
Od one… da imamo vremena…

Cujte Srbi

„Sve što radite u krevetu je prekrasno i apsolutno ispravno. Bitno je da se to svidja oboma, i da ne šteti ničijem zdravlju.

Seksualnom devijacijom se može smatrati jedino odsustvo seksa. Sve ostalo je stvar ukusa.“

Sigmund Frojd

Reče Tata Frojd pre sto godina otprilike…

Verovali ili ne…

Kod nas se ljudi još uvek stide masturbacije…i sramota ih je da kažu partneru šta ih uzbuđuje…žene se ustručavaju da im se hoće seks…a muškarci da im se neće…i još se uvek hvale da su nekog kresnuli…dok se žene toga stide kao da su radile nešto neprirodno i nenormalno…

Malograđanština level pro…

I to je jedan u nizu razloga zbog kojih smo besni…frustrirani…ljuti…svadljivi…napeti..namrgodjeni i u fazonu „šta ti mene gledaš brate“…spremni na tuču uvek…i ispravljanje krivih Drina…kao i nesvrsishodnu sublimaciju frustrirane seksualne energije…(videti pod nedojebana koleginica ili frustrirani šef)…

Jedna od mojih omiljenih knjiga je „Čujte Srbi“ Arčibalda Rajsa…

Nema potrebnije knjige u srednjoškolskoj lektiri…od te…

Ukoliko ikada budem pisao knjigu sa tim naslovom…

Moja poruka će biti…

Na prvoj strani…velikim slovima…u boldu…

Vodite Ljubav….a ne Rat!

Snaja i svekrva

Đorđe ima 29 godina…
Što bi se reklo…uspešan mladić…visok…lep…novopečeni intelektualac…imućan…iz dobre kuće…
Milica je to sve isto…sa istog fakulteta…i iz isto tako dobre kuće…samo siromašne…da ne kažem Uobičajne Srpske Pristojne Porodice…
Nakon završenih studija…trogodišnje veze…raskošnog svadbenog veselja…njih dvoje započinju zajednički život…
Očekivani raj…ubrzo postaje čist pakao…
Nakon niza kratkih provokacija…nešto dužih svađa…uobičajnih podjebavanja…spuštanja i sitnih pakosti…Milica i Svekrva prestaju da komuniciraju…zauvek…pod mantrom „ako ona ikad prođe ova vrata…ja odoh“…
Đorđe na svaki pomen kompromisa i smiravanja strasti prođe kao konobar u kafani kad razdvaja pijance…
Šljus….po glavi…ma čekajte bre ženske glave…šljus…
I tako…vreme prolazi…
Đorđe razmišlja…i sekira se…depresivan nad svojom sudbinom…anksiozan pred svaki praznik…slavu…Novu godinu …ili rođendan…kakav će haos sada da ispadne…kako da izbalansira nešto što se ne može izbalansirati…besan nakon svakog izliva agresije na njega…u igri između dve vatre gde je lopta njegova duša …a tvrdi oštri beton njegova trenutna životna situacija…a njih dve predane i zanesene igračice…sa penom na ustima…žarom u zenicama i spremne na sve samo da bi pobedile…da bi postale „Šampion Đorđa 2017“…povređen do srži što se niko ne zapita „kako je bre njemu“…
Uobičajna srpska priča…Svekrva i Snaja..dve ovnice na brvnu…i provalija ispod…
Đorđe uporno pokušava…kao što bi i svako…miri…meri svaku reč…balansira…svađa se…postavlja na mesto…razdvaja sukobljene strane…a dobija po nosu samo „jel mi je to hvala za sve sine“ i „bravo veliki mužu moj majkin sine bez one stvari“…
Đorđe u trenutku shvata…pod dobrim gasom…i besplatnom psihoterapijom kod kuma na terasi…da je on postao treći ovan…koji upire o suprostavljene rogove na brvnu…zahtevajući da mu se ostavari jedna obična želja…da mu se…na primer… supruga i majka ne poubijaju za trpezarijskim stolom…
Sasvim lepa…ljudska…najnormalnija želja…koja se ne mora ostvariti… ni njemu…niti bilo kome drugom…
I da njegova muka nastaje zbog toga što on to ne može da prihvati…što mu je do tog normalnog odnosa toliko stalo….da upada u nezdrave emocije za čas…i onda tako blokiran i omađijan svojim strastima greši…i pravi situaciju još gorom…
U trenutku shvata…da je njegovo razmišljanje toliko iracionalno…a ponašanje isto toliko disfunkcionalno kao kada bi danas…na 40 stepeni u Beogradu…izašao napolje u perjanoj jakni i ljutio se na sudbinu…sunce…i toplu Košavu…globalno zagrevanje…Haarp…i štrajkovao protiv Amerike…što je danas toliko vruće…a on to ne podnosi…i želeo bi da je 20 stepeni…jer njemu to prija…što bi bilo normalno za ovu geografiju…i tako bi bilo svima mnogo bolje i komotnije…
Što više istrajava u tom Štrajku to će mu biti teže…a baš ništa neće postići…osim eventualnog onesvešćivanja…
Umesto tog samoubistva…on odlučuje da od sutra okrene novi list…spusti roletne…raspali klimu…naruči hranu umesto kuvanja iste…rehidrira se redovno…i odmara…dok ne prođe ovaj pakao…adaptira se na realnost…a ne na to kakava bi realnost po njemu morala da bude…spusti svoj apsolutistički zahtev na nivo želje…“voleo bih da je napolju 20 stepeni…ali ne mora tako i da bude…hajde sada da vidimo kako ćemo da preživimo…“
Potraži konstruktivno rešenje za problem…
Postavi jasna porodična pravila…
Zabrani porodične ručkove…dok je rat u toku…
Zabrani pljuvanje protivnice…dok je on prisutan…
Zabrani pridikovanje na vreme provedeno sa onom tvojom ženom/majkom…jer ima vremena za sve…i on ima pravo da voli…i bude dobar sa obe…iako se one ne podnose…to nije njihova stvar…
Jer će mu to doneti korist i blagodet odmah…
Automatsku psihološku dekompresiju i olakšanje…
Neće više biti anksiozan pred svaki susret…jer ih neće ni biti…
Neće više biti besan jer mu neko priča nešto što ne bi smeo o nekome koga mnogo voli…jer to više neće ni slušati…
I neće više biti depresivan zbog svoje sudbine…već samo tužan…što nije baš po njegovom…jer da se ne lažemo…ukoliko je Stara Đavolja Dihotomija Snaja/Svekrva njegov jedini problem…ipak je on jedan srećnik…ta muka je maltene pravilo službe…ko ga terao da se ženi…
A možda će jednog dana takav njegov stav dovesti do primirja…do unormaljenja odnosa…do razmene zarobljenika…i do komuniciranja na nivou izrečenog a ne protumačenog…
Do trošenja njihove ljubavi na njega…a ne na otimanje o njega…
Možda će i Milina kovrdžava kosa…ista ko bakina…i smejalice na obrazima…iste ko majkine…postati mirovna misija…možda će njen smeh začiniti sporazum u Rambujeu pod patronatom Ujedninjenih Đoređevih Žena…i dovesti do prekida vatre…
Pa će konačno moći da pojede…Milicine princes krofne…nakon majkine gibanice…što je oduvek želeo i za šta je živeo…dok njih dve uz kaficu ogovaraju tetku…
I možda će njeno širenje ruku i ka majci i ka baki…postati podsetnik da je život toliko težak…sam po sebi…da su unutarporodični ratovi siguran put u propast…
A da se i Đavo zapita u čemu greši i šta sad da radi…ukoliko je porodica složna…
I da je Milino prezime sada njihova jedina Zastava…Grb…i Dres…za koji se gine…bez obzira ko je protivnik…
Ko god da je protiv Njih…