Месечне архиве: октобар 2020

Niče

Još je briljantni Niče lepo primetio očiglednu istinu…
„Onaj ko je nezadovoljan sobom, neprestano je spreman svetiti se za to.
Mi ostali bićemo njegove žrtve…“
Naravno…ukoliko smo potpuno ludi da to ne prepoznamo…i posledično dozvolimo…
Samoodbrana i postavljanje jasnih granica „šta se s nama može a šta ne“…najbolje iskazano onom sjajnom crnogorskom poštapalicom „ej zemljače ajde prođi me se molim te“…je stoga dvostruki lek…
I za nas…koji verovatno imamo dovoljno i svojih muka i problema…da bismo imali snage da ispaštamo i zbog tuđih…i da na to gubimo svoje dragoceno vreme…
I za njih…da uskraćeni za žrtvu…i kratkotrajno olakšanje zbog toga što su muku iz sebe sručili na nekog drugog…a što im dugoročno naravno ništa ne pomaže…možda porade na suštinskim rešenjima za svoje probleme…
Pa ko zna…
Možda jednog dana…
Bude više zadovoljnih na ovom svetu…nego nesrećnih…
Do tad…
Hajde da se mi pobrinemo za nas same…
I da sebe sačuvamo što je više moguće…
Da se psihogaražiramo… 🙂
Pa nek pljušti grad napolju…
Bitno je da se odbija o taj naš neprobojni Plašt Neprihvatanja Tuđih Gluposti…
To je sasvim dovoljno od nas…
Svet će se već nekako snaći…
A i njemu će još jedan ispunjeni i zadovoljni stanovnik jako prijati…
S obzirom na hroničnu nestašicu…

Eskimi

Sinoć u pola noći naleteh na ovaj prezanimljivi isečak iz knjige „Neuroze“…sjajnog Profesora Ljubomira Erića…
Pa da…
Svako ima svoju muku…
I nigde se na Planeti čovek ne može opustiti…
Zbog toga od danas postajemo specijalizovani centar u Beogradu za Eskime za zapadnog Glenlanda…
Ređe istočnog… 🙂
Ponedeljak je…valja nešto dobro započeti…
Dobrodošli dragi Ljudi…
Hajde…
Rešiće se sve…
Ako preživite dolazak GSP-om do nas…
Moru se posle samo možete radovati… 🙂

Stepenice

Svi fascinantni uspesi i životne priče kojima se divimo su u stvari Kolekcija Malih Koraka…
Makrotrudova koji su doneli Mikrouspehe…
Najveći problem je što deca u nama uvek hoće sve i odmah…i to neograničeno…po mogućstvu bez ikakve neprijatnosti…
U fazonu… „a pa ne mogu ja da se mučim“…
Zato i volim onu staru Edvarda de Bona koja postulira da je…
„Nesrećnost najbolje definisati kao razliku između naše darovitosti i naših očekivanja.“
Prava je sreća da se i lek za nesreću krije upravo tu…
U smanjenju te razlike…
A možda čak i u njenom obrtanju u plus…

Specijalizacija

Fali još jedan stubac koji se ili štampa ili je na kompjuteru ili je naručen pa će stići…
Ali to je otprilike sve što neko treba da nauči da bi položio specijalistički ispit iz psihijatrije…
I stekao to prestižno zvanje…
Sve što je preda mnom u mesecima koji dolaze…
Prava je sreća da sam glavat… 🙂
I da nema puno spektakularnijih nauka…
Interesantnijih puteljaka…
Fascinantijih priča…
I boljih objašnjenja za neke pojave u životu…
I da bih ja to i ovako čituckao za svoju dušu…i na plaži na moru…koliko je interesantno…
Uostalom…
Kad već nisam bogati naslednik ili košarkaš…prosto i ne znam čime bih se pre bavio u životu…nego psihijatrijom i psihoterapijom…
Zato sam i upisao medicinu…
I mnogo mi je drago što sam…nakon sedam mora i gora…još malo pa tu…
Sad je „SAMO“ preostalo da pod stare dane sve ovo naguram u sebe i da naučim teoriju onako kako me je moj dobri Profa i učio da treba…
„Vlado nauči psihijatriju tako dobro da svaki put u ordinaciju možes ući opušten kao u kafanu“…
Videćemo…
Dug je put preda mnom…
Ali…
Kafanu isto volim…
Slavlja pogotovo…
Lumperajke i glasnu muziku…
Međutim…
Odavno sam shvatio…
Da su najlepša ona koja dugo čekaš…i za koja se dugo pomučiš…
Pa zaslužiš…
I onda lepo sebi daš oduška…do daske…
Ma da…
Šta mi teško…
Za čas će leto…
A i zaista je lepše kad je bašta na otvorenom… 🙂

WhatsApp

Obožavam ovaj Primer…
I često ga spominjem…
Na slici su Brajan Akton i Jan Koum…
Drugovi i programeri…
2008 godine obojica su aplicirali za posao u Facebooku…i odbijeni su…
2009 godine su počeli da rade na aplikaciji za dopisivanje WhatsApp…
2014 godine su prodali WhatsApp za 19 milijardi dolara…Facebooku…
Ko Vas ono beše neće?

Dečji hirurg

Odavno nisam pročitao ništa potresnije…
I lepše…
I divnije…
U pitanju je objava Džima Klarka…dečjeg hirurga…
„Danas sam operisao jednu devojčicu. Trebala joj je nulta negativna krvna grupa. Mi je nismo imali, ali njen brat blizanac je ista krvna grupa kao i ona. Objasnio sam mu da je pitanje života ili smrti. Umirio se, sedeo malo u tišini i nakon što je razmislio, otišao je da se pozdravi sa svojim roditeljima. Nisam pridavao značaj ovom postupku, sve dok mu nismo izvadili krv, tada me je upitao: “I kada ću da umrem?” On je mislio da treba da da svoj život da bi spasio njen. Na sreću, oboje su sada dobro“
🙂
Mali ljudi…
A ogromne (neiskvarene) duše…

Rakijica

Jedan od fazona koji sam pokupio od strane mojih briljantnih Učitelja je da na poslednjoj seansi na kojoj se sporazumno završava jedna uspešna psihoterapija obavezno pitam klijenta šta je to što mu je najviše pomoglo…
Naravno…
Potajno je narcistički nadajući da će klijent reći neku ozbiljno duboku filozofsku misao…ili neki antički suštinski životni princip…ili pomenuti neku napuštenu iracionalnost koju je gajio u sebi od detinjstva i koja ga sada više ne ograničava…ili makar neku raskošnu kompleksnu REBT tehniku koja mu je preporodila život…bilo šta što bi pokazalo da smo nešto ozbiljno radili…
I tako juče razrogačenih očiju…i načujenih ušiju čuh…hajde da kažemo…nešto slično…
Citiram…da prostite…
„Doktore…najviše mi je po pitanju smanjivanja anksioznosti pomoglo to što sam razmišljanje – kuku majko šta ako mi se nešto desi…promenio u – ma jebe mi se…sve je to deo života…snaćiću se…mogu ja to“…
Eto… 🙂
Kakva stručna i profesionalna satisfakcija…
Pomažem k’o Rakijica… 🙂

Snovolovka

Što je teže putovanje…jači ćeš postati…
Stara istina…
Naravno…
Ovo važi samo ako ne odustanemo…
Što je vazda i najveća opasnost…
I crna rupa za snove…
Toliko je snova sahranjeno u toj Snovolovci…
Stoga…
Nek’ vam je sa srećom…
Izdržite…kako znate i umete…
I nemojte odustati…bez obzira na sve…
Jer…
Znate već…
„Veličina čoveka je u njegovoj odluci da bude jači od svoje sudbine“
Albert Camus