Vožnja

Uvek mi je bilo fascinantno kada sam vozio kolima od na primer Beograda do Beča koliki procenat ljudi u kojoj zemlji vozi po propisima…
U Srbija recimo 20 % ljudi vozi po propisima…
U Hrvatskoj 50 %…
U Sloveniji 80 %…
U Austriji maltene svi…
A ono što mi je uvek bilo jos zanimljivije je da to nema nikakve veze sa time koje su im tablice i odakle ti ljudi potiču…
Jer su i kola sa ovim našim i hrvatskim nekako momentalno počinjale fino da voze čim bi se broj kamera iznad auto puta nekako povećava kako smo se približavali Beču…
Ne…
Ljudi su svuda na planeti potpuno isti…
Jedina razliika je u tome koliko je neka zemlja uređena…koliko funkcioniše red…i pravna država…to jest ono da zakon važi za sve…bez obzira ko je i šta je…i da sasvim izvesno znate šta vaš čeka ako se pravite pametni…ili ste karakterno bahati ili bezobrazni…
A još mi je simpatičnije bilo kada su mog druga odrali u Norveškoj kada je kao i svaki prosečan Srbenda od prvih para kupio ljutu mašinu i izašao da je proba uz one fjordove…
Još je i na razgovor sa psihologom morao…da se utvrdi da li je dovoljno normalan da ima pravo da učestvuje u saobraćaju…jer otkud mu ideja da ne poštuje zakon…to normalni i pristojni ljudi prosto ne rade…
A onda mi je samo jednom sinulo…
Slično je i u brakovima…i u porodicama…i u firmama…i u državama…
Najviše se zlostavljaju oni ljudi za koje zlostavljači znaju da neće biti nikakvih posledica i kazni ako nastave…
I zato je bitno da te ljude…a pogotovo žene i decu…i ostale ugrožene kategorije…nesebično podržimo i zaštitimo na sve moguće načine…dok dovoljno ne očvrsnu da mogu sami sebe da čuvaju…
A pogotovo da se svako od nas maksimalno potrudi da sebi obezbedi takvu poziciju da ništa ne mora…i da u svakom odnosu ima potuno jasnu kaznenu politiku…
A po pitanju nasilja i zlostavljanja sasvim striktnu i isključivu…
Prosto je…
Ako neko zna da ću se razvesti od njega…da ću mu dati otkaz…da ću prekinuti da imam odnos sa njim pa makar i potpuno istu krv delili…i da ću otići makar i na Aljasku ako ću tamo imati priliku da mi bude dobro…ko će me i kako tačno maltretirati…
Jednom možda da…
Dok se ne odzbunim…
Što se često desi ljudima…koji nikada nikome zlo ne bi naneli…pa veruju da to mora važiti i obratno…iako to u realnosti važi isto onoliko koliko bi važilo kada bi ušli kod gladnog lava u kavez i rekli dolazim u miru i ne jedem lavove…
A lav vas mrtav ladan pojeo u slast…jer mu je jednostavno takva ćud i misli da tako treba…
Ali više puta svakako ne…
Pa ko zna…
Možda jednog dana nećemo toliko stradati ni na putevima…
A ni ovako…

Постави коментар