Loša vest je da mi ne možemo naterati ljude da nas tretiraju dobro…
Dobra vest je da možemo da ih nateramo da zažale što nisu iskoristili tu priliku…dok su je još imali…
Nakon odbacivanja ili maltretmana koji doživimo od nekoga…sa tog izvora bola vode dva Putića…
Jedan koji vodi u samosažaljevanje…očaj…ležanje u krevetu…dubiozu…Destrukciju i onaj parališući strah i stalno zapitkivanje da li to dokazuje da mi nikada nikome nećemo biti dovoljno dobri…
I drugi koji vodi u uspravljanje…ramena zabačena unazad…visoko podignut pogled…Konstrukciju…inat u svoju korist…i nenormalan trud i rad da porastemo na svim onim poljima koja su baš nama lično jako važna…i koja mi vrednujemo…kako bi se unapredili…i postali bolja Prilika…
Često navodim ova četiri primera iz moje prakse…
Klijenta koji je podigao personal max na benču uz one tužne pesme nakon što je shvatio da je potpuno nevidljiv na svojoj godini na fakultetu…i da ga niko ne zarezuje dva posto…
Klijentkinju koja je pošla na napredni engleski sa ciljem da svoju potragu za dobrim frajerom podigne na nivo celog sveta…
Klijenta koji je napravio poslovnu imperiju ni iz čega nakon te noći kada je čuo „sladak si druže…ali nisi ti dobra prilika“…
Ili klijentkinju koja je pročitala celu lektiru jezičkog smera iz gimnazije i pogledala ceo repertoar beogradskih pozorišta nakon što je dobila fidbek da je lepa i zgodna ali jako dosadna i prazna…
Dalmatinci imaju onu izreku da je za uspeh u životu potrebna ili inspiracija ili dešperacija…
A najbolji Pomorci znaju da podese jedra tako da i kada vetar duva direktno na krmu mogu ići malo po malo napred…tako što nađu Način da ga preusmere iza njih…
I da od lošeg naprave da bude dobro…
Naravno dok Vetar ne okrene…
A uvek okrene…
Kad tad…
Bitno je da smo tada još u plovnom stanju…
I da znamo gde smo se zaputili…
I da smo u međuvremenu porasli…očvrsli i unapredili se…
Ko će iskusnog Moreplovca…naviknutog na Scile i Haribde…džinovske talase i uragane…zaustaviti kad povoljan vetar jednom krene…i kad se more konačno primiri…
Rajska Ostrva spremajte se…
Stižemo…
Inspiracija ili dešperacija
Оставите одговор