U principu, ovo je najkraci savet za snizavanje nepotrebne emocionalne patnje kojoj smo svi skloni…
Ne pravite problem tamo gde ga nema…
Месечне архиве: мај 2016
Dva para očiju
Prohladna prolećna noć…
Oko ponoći…
Dva para očiju…jedan par svetlijih…običnih…ljudskih…i jedan tamnijih…kučećih…
Ispred Maxija na Dedinju…tog stecišta najšarolikijeg mogućeg kruga potrošača…milionera, diplomata, pevača, alkosa, studentarije, navijača i propalica…
Ljudske oči su nežne…i tople…i molećljive…gledaju u prolaznike…i u malu ćasu sa novčićima i žutim i zelenim novčanicama… ispred njenih sklupčanih nogu…
Kučeće su „sa onim pogledom“…valjda evolutivno stvorenim da ti dodirnu Dušu…da iskamče hranu…da bi preživeli u Velegradu…smeštene nešto niže od ljudskih…u krilu…
Slika iz almanaha „Tuga 2016“…
Ulazim u prodavnicu…razmišljam o njima…do prvih slatkiša…
Posle zaboravljam…
Na kasi…stojim iza Nje…
Četrdesetak godina…skupi komplet…prejak miris…natapirana frizura (od danas)…četiri kruga na malom ključu od auta… ananas, indijski orah i goveđa pršuta u korpi…i još tona stvari…koje običan svet kupuje za slavu ili Novu godinu…užurbana…antipatična…bez iakavog intimiziranja završava sa kasirkom i odlazi….uz oreol nadrkanosti…koji ostaje za njom…
Ja završavam na kasi za sekund…
Izlazim faktički iza Nje na vratima…
Dolazimo istovremeno do Njih dvoje…
Pripremam siću…ali potom čujem…
„Pa gde si bre ti Mico…nije te bilo neko vreme…evo ti…ovo ti je suhomesnato i hleb…imaš tu malo sira pored…ovo ti je da se zasladiš posle….a ovo je za njega…ma nema ništa…sve po starom…ajde vidimo se…“
Dva para očiju dobijaju sjaj…i ispod njih se pojavljuje nešto belo…i iskreno…i zahvalno…i jedan repić se proteže…posle ko zna koliko vremena…
Ta scena mi ulepšava noć…i maj…
Resetovan…revitalizovan…odlazim sa te pozornice…
I mislim se… ma ima bre Nas…ima Normalaca…dobrih pristojnih ljudi…samo su se zamaskirali…stvorili grubu Ljušturu oko mekane Duše…da se slučajno ne vidi ono najbolje u njima…da ih neko ne provali…da ne pomisli da su naivni i nedorasli…da „nisu za ovo vreme“…
I razmišljam koliko je zaisto malo potrebno da nekoga učinimo srećnim…
I koliko svi to realno možemo sebi da priuštimo…i da time na veoma jeftin način ulepšamo život…nekome potpuno nepoznatom…i ko nam sigurno ne može vratiti…
Ali eto Baš Zato…
A da sebi upišemo par bodova tamo gore…jer ko zna…svi mi imamo u ormaru Kaput sa dva lica…za Gospdina i Propalicu…
Tako da…
Što je sigurno sigurno…
Bolje da iskoristimo priliku da dajemo…dok možemo i imamo…
Jer ko zna…
Kome ćemo mi ispružiti ruku?
Linija manjeg otpora
Problem sa Linijom Manjeg Otpora i odabiranjem iste je, između ostalog, u tome što i to pešačenje umara…što troši…i što posle nekog vremena provedenog po toj, ipak uzlaznoj, putanji tek onda čovek nema snage za prevazilaženje većih problema…
Težih Uzbrdica…
Većih Otpora…
Sigirno ste čuli ono…
Ko će sad da ide kod ginekologa?
Ko će sad da trenira ako nema devojku?
Ko će sad da traži posao u Srbiji?
Ko će sad da priredi sebi neko zadovoljstvo kad je sve bezveze?
Ne znam…
Kada bi trebali nekoga da posavetujete kako da savlada uspon na neki velelepni planinski vrh… koji deo uspona bi mu Prvo preporučili da savlada?
Strmiji ili ravniji?
Jer…
Posle progutane velike žabe…punoglavci dođu kao garnirung…
A i…
Znate verovatnu onu staru mudrost da…
Glavni uzrok neuspeha i nezadovoljstva nastaje onda kada zamenite ono što najviše želite sa onim što želite odmah…
Tako da…
Hedonizam kao filozofija je sasvim ok…
Ali bih se ja uvek kladio isključivo na dugoročni…
Pametni
Često razmišljam zašto se nominalno inteligentni ljudi ne snalaze u realnom životu?
I to maltene direktno srazmerno…što su pametniji…to gore prođu…
A bili su petičari…
Znate ono… sve po PS-u…uredne pernice, dobra deca i tako to…
Kapaciteti i potencijali…
Uvek sve prvi kapirali u skoli…
I kad treba nešto da se smisli i premosti…dominirali…
A onda im se desio zivot…jednacina sa hiljadu nepoznatih…
U nekim delovima i potpuno nerešiva…
A oni navikli da sve mogu da reše…da završe…da ako ne ide…upru jos jace… iscimaju se …zagreju stolicu…ne odu na letovanje…odreknu se svih zadovoljstava… dok se situacija ne razresi…
Pa tako su to i njihovi roditelji rešavali…kad popuste…
A nekad se problem ne moze rešiti…
Makar ne tada kad mi to želimo…
Život je to…ne matematika…
I onda prvo dodje frustracija…pa bes…pa nemoc…pa anksioznost…pa depresivnost…pa Ne daj Bože…
Baš sam često o tome diskutovao…upravo sa mojim ličnim Pametnima…
I onda mi sinoc pade na pamet da to Nesnalaženje mozda nastaje upravo zbog toga sto inteligentni ljudi slabo tolerišu anksioznost (to odsustvo sigurnosti)….
i sto su skloniji depresivnosti (naucno dokazano, jer vise vide i dublje osecaju, i imaju više zahteve Super Ega)…
Jednostavno ne mogu da se izbore sa tom teskobom i patnjom…tim nespokojem u duši i nemirom u telu…
Tim neizdržom tokom besanih noći…
Jednostavno nisu navikli…oni su dobra deca…iz nekih finih i prostojnih porodica…uvek su se i čudili kako neki ljudi žive…kako se muče…kako se ne plaše…nije im bilo jasno…kakav je to život… i ima li uopšte smisla toliko se truditi bez nagrade…i ako nije sve super…i sigurno…
Zašto imati sve petice ako nema tog mauntin bajka uz knjižicu?
Loši Đaci su se za to vreme već nekako navikli na neuspeh i na muku i na neprijatnost…na sramotu…na problem…i ostajanje u njemu…na snalaženje…dovijanje…završavanje…na menjanje prioriteta…na tapšanje po ramenima uz ono spasonosno „ma nek si ti nama živ i zdrav“…
A Pametni…
Iz tih problem krecu da traze izlaz na bilo koji način…
Da nekako zavaraju sebe…
Da zamažu sebi oči…
Ponekom čašicom…ponekim dimom…nekom promašenom ljubavnicom…nekim opasnim hobijem… ma bilo cime…što je pogrešno…i s one strane rešenja problema zbog koga su i postali anksiozno-depresivni…
Samo da ni sekund ne osete tu ultimativnu neprijatnost…
Taj nemoć i osećaj da ne mogu da reše problem…
Taj bes što se to Njima dešava…
(A bili su…ma sigurno ste čuli…o Njima…sve naj, naj…)
Ne uspevaju da donosu odluke dok su anksiozni…dok borba traje…dok su emocije uskovitlane…i neprijatne…dok je glava vruća…dok nemaju samopouzdanja…dok vide samo katastroficne izglede i izbore…a sebe obezvredjuju…
I život onda počne da im se dešava…umesto da ga sami stvaraju…
I ne pomažu tu ni religija…ni sujeverje…ni horoskop…ni astrologija…
Jer samo su oni krojači svoje sreće…i ništa drugo…
A džaba sva pamet ovog sveta ako ne mogu da se skoncentrišu….
Ako ne mogu da sednu…zarone u svoje strahove, komplekse, neizvesnost i neprijatnost…da sagledaju širu sliku…
Ako se ta pamet ne okrene protiv problema…
A ne protiv sebe…
A neprijatnost izdrži…koliko god bilo teško…
Ako se ne skupi Hrabrost, izabere manje loša opcija i prereže Gordijev čvor…pa kud puklo da puklo…
Jer…
To inače bude kao kad super lep…snežno beo…brz…i krupan hrcak jurca po onom njegovom tocku…
Trudi se do maksimuma…da pobedi To Čudo…
Pena je na ustima…oči crvene…
Dok se ne slomi…dok mu se ne slosi i ne padne…skotrlja se nemoćan niz stranputicu…
A da je bio glup i lenj mozda bi zastao…malo zaštitio sebe…iskulirao..(ne bi orkivljavao sebe…i Točak)…no bi realno sagledao situaciju…i način da iz nje izađe…
Pa bi i točak malo usporio.. u jednom trenutku možda i skroz stao…pa bi shvatio da možda može i da sidje…
Da lagano prošeta do Edamera…
I kao svaki pravi Ponavljač…
Uspe…
Nosorog
Ukoliko formirate misljenje o sebi na osnovu misljenja drugih ljudi…ne zaboravite nikad ovu Malu Cinjenicu…
Anorgazmija
Šta je ANORGAZMIJA?
Anorgazmija je delimični ili potpuni izostanak orgazma u toku seksa ili seksualne stimulacije. Daleko je češća kod žena nego kod muškaraca. Zapravo, kod žena je do te mere uobičajena da je tek nedavno počela da bude posmatrana kao problem koji treba i može da se reši, a ne kao normalno stanje polovine svetske ženske populacije.
Razlikuju se dve vrste anorgazmije:
Primarna, generalizovana, anorgazmija predstavlja potpuno odsustvo orgazma ikada u životu. Ovo stanje se skoro nikad ne javlja kod muškaraca, osim u izuzetnim slučajevima bolesti ili fizičke traume. Prema nekim statistikama, 5-10% žena u Americi nikada nije doživela orgazam.
Sekundarna anorgazmija predstavlja retko ili teško postizanje stanja orgazma. Ona može biti situaciona (npr. kada osoba ne može da dostigne orgazam u toku seksualnog čina sa partnerom, ali može prilikom masturbacije) ili se može potpuno nasumično javljati, uslovljavajući seksualnu frustraciju i nezadovoljstvo sopstvenim seksualnim životom. Sekundarna anorgazmija je mnogo češća kod žena (procenjuje se na oko 46% ženske populacije), dok se kod muškaraca znatno ređe javlja.
Ovde ćemo pričati o ženskoj anorgazmiji i njenim mogućim uzrocima. U sledećem blogu predložićemo par načina za prevazilaženje poteškoća u postizanju orgazma.
Razni faktori mogu izazvati anorgazmiju. Neki od ovih faktora su fizički i zdravstveni, dok su drugi psihološke prirode, a veruje se da kulturno-siciološka pozadina ima značajan uticaj.
Uzroke ženske anorgazmije možemo da podelimo u četiri velike grupe:
Kulturni uticaji
Kulturni uticajiOno što smo naučile u detinjstvu provlači se kroz naš život do starosti. Da li su nas roditelji, škola, religija učili da je seks greh, da ne treba masturbirati? Da li je naša seksualna edukacija obuhvatala uglavnom mere opreza, „tehnikalije“ i fizičko-biološke aspekte? Da li nam je neko pričao o uživanju u seksu ili kako da imamo zadovoljavajući seksualni život? Čini se da su pozitivne strane seksa, zapravo, veća tabu-tema nego negativne.
Tu su, zatim, dupli standardi. Od žena se očekuje da budu pažljive u seksu, da ne menjaju partnere (često), kako ne bi bile proglašene „lakim“. S druge strane, u muškoj reputaciji pozitivna je osobina imati što više partnera. Ovo ima svoje opravdanje sa zdravstvene strane, jer žene mnogo lakše oboljevaju od seksualno prenosivih bolesti zahvaljujući svojoj anatomiji, dok muškarci mogu biti zdravi nosioci infekcije. Bez obzira na zdravlje, žene zbog ovakvih mišljenja često suprimiraju svoju seksualnost, pa samim tim ređe stavljaju do znanja partneru šta im prija i šta im je u seksu potrebno.
Možemo takođe pomenuti da se pod pojmom seks obično podrazumeva samo penilno-vaginalni odnos, pa mnogi drugi aspekti seksualnosti ostaju neistraženi. Orgazam se obično smatra ciljem seksa, kao i potvrda da je „seks bio dobar“, pa mnoge žene osećaju pritisak kako ne bi razočarale partnera, što u izvesnom broju slučajeva čak dovodi do glumljenja orgazma. Pritisak bilo kakve vrste izaziva anksioznost i negativno utiče na seksualno uzbuđenje.
Individualni faktori
Jedan od glavnih faktora iz ove grupe je – neznanje. Mnoge žene nemaju dovoljno ili adekvatno znanje o svojoj seksualnosti, često se plaše da istražuju ili da se upuštaju u seksualno uživanje. Uzrok ovome je najčešće sredina u kojoj je je žena odrastala i kulturne norme koje su u toj sredini prihvaćene.
Individualni faktori i G tačka. U jednom od prethodnih članaka pisali smo o novim otkrićima vezanim za G-tačku. G-tačka je jednostavno fizičko objašnjenje zašto mnoge žene ne doživljavaju orgazam za vreme penilno-vaginalnog odnosa, već mnogo lakše stimulacijom rukom ili vibratorom. Samom penetracijom, stimulacija G-tačke je indirektna, pa je dodatna „pomoć“ potrebna.
Takođe, ako se ne osećate dobro u svom telu, ako ne volite sopstveni izgled, često ćete prepustiti partneru aktivnu ulogu u vođenju ljubavi. Jednom sam čula prijatelja da komentariše: „Devojke koje nisu lepe su mnogo bolje u krevetu – jer imaju osećaj da moraju više da se potrude“. Ne znam da li je to istina i ne znam koliki je on uzorak imao da bi mogao da postavi ovo opšte pravilo, ali na sopstvenoj koži sam osetila koliko promena stava prema sebi samoj može da se odrazi na aktivno učešće u seksu. Što sam sama sebi lepša, to se osećam sigurnije i poželjnije, a samim tim smem više da tražim, pa više i dobijam od partnera.
Ukoliko žena pati od nekih emocionalnih problema (anksioznost, stres, depresija), može imati poteškoća da se seksualno uzbudi. Takođe, žene koje su bile zlostavljane imaju vrlo ozbiljne probleme u uspostavljanju normalnog seksualnog života nakon toga. U ovim slučajevima, rešenju problema se mora pristupiti pažljivo, a najbolje je početi traženjem stručne pomoći.
Veza
Da nema veze ne bi bilo ni seksa. Dobro, priznajem, nije uvek sve tako jednostavno, ali ako ste u vezi, a u krevetu nije sve sjajno, uđite u dublju analizu.
Komunikacija u vezi je važna. Možda nemate dobru komunikaciju. Kao što je prethodno pomenuto, žene retko uzimaju aktivnu ulogu, a još ređe stavljaju do znanja ili govore partneru šta žele i šta im prija. Prvih par puta kada partneru saopštite neku svoju želju, možda ćete se osećati čudno – kao da je sva magija nestala onog trenutka kada izgovorite reči. Zbog čega on ne zna šta želite, nego morate da mu kažete? Pa, ne može da zna. Svi smo različiti. A pored toga – on nije žensko.
Da li postoje druge poteškoće u vezi? Možda nepoverenje, dosada? Generalno nezadovoljstvo vezom? Možda vaš partner zapravo nije dobar u krevetu?
Niko ne sme da vam kaže šta sa sopstvenom vezom da radite, saveti tog tipa su mene uvek dovodili do ludila. Ali jedna jedina rečenica je uspela da me pokrene da iz korena promenim nešto u vezi. Zapravo da promenim vezu. Ta rečenica bila je: „Da li si srećna?“
Često su žene te koje vode računa o kontracepciji i zaštiti od seksualno prenosivih bolesti, pa i to stvara svojevrstan pritisak i smanjuje mogućnost za potpuno prepuštanje seksualnom uživanju.
Seksualno opredeljenje je takođe jedan od uzroka nezadovoljstva vezom i seksom, pa ga samim tim možemo svrstati među uzroke anorgazmije.
Zdravstveni uzroci
Postoje lekovi koji mogu negativno uticati na seksualnu želju i na doživljavanje orgazma, kao što su neki antidepresivi, kao i neki lekovi za sniženje povišenog krvnog pritiska.
Hronične bolesti ili fizičke traume takođe mogu uzrokovati anorgazmiju. Tako na primer gluvoća, dijabetes ili multipla skleroza mogu uzrokovati lošiju reakciju na seksualne stimuluse i slabiju uzbuđenost. Povrede u predelu karlice, histerektomija, povrede u predelu kičmenog stuba, sve mogu biti uzrok nemogućnosti doživljavanja orgazma.
U svim ovim slučajevima, bitno je problemu pristupiti individualno, konsultovati zdravstvene stručnjake i pažljivo i postepeno uspostavljati ravnotežu u seksualnom životu.
U najvećem broju slučajeva rešenje postoji. Nisu svi uzroci isti, neki su ireverzibilni, dok se drugi mogu ukloniti sa samo malo treninga i truda.
Orgazam, naravno, nije jedino dobro u seksu, ali zašto bi iko bio uskraćen za taj oblik uživanja?
Pravi prijatelj
Skoro se setih jedne od mojih omiljenih izreka…
„Pravi prijatelj će ti reći gde grešiš, dok će ti neprijatelj laskati za to isto“…
Banalan primer…
Smrdi nam iz usta….
Pravi Prijatelj bi nam to trebao (diskretno) napomenuti…
(A to bi pogotovo trebao da uradi svaki Pravi Psihoterapeut…doduse…ne toliko diskretno…)
Iako je ta spozanaja prvobitno bolna i neprijatna i sramotna i jako nam povređuje sujetu i ruši tu godinama građenu lepu sliku o nama i našoj presjajnosti…
To saznanje nam može promeniti život….odnose sa drugim ljudima…raspoloženje i generalni pogled na svet…
Omogućiti nam da shvatimo zbog čega smo nesrećni…i šta je suština problema…
Da se ne zamajavamo više teorijama zavere…“kako nas niko nas ne voli“…kako je život okrutan, a ljudi zli…da ne optužujemo više roditelje, poreklo, status i vaspitanje…političare i Majku Srbiju…kišni Maj…i retrogradni Mars…
Već da jednostavno rešimo Identifikovani Problem…
Uzmemo četkicu i pastu…
Dobro istrljamo…
I rešena stvar…
Eto odjedanput srećne sudbe na vidiku….
Zubobolja
Religiozan sam…
I verujem…
Na neki svoj način…oslobođen nekih formalnih pojedinosti i zahteva… a uz snažan akcenat na suštinu…i one najlepše (i najteže) stvari koje nam Pravoslavlje nudi…i traži…
Volim da odem u Hram Svetog Vasilija Ostroškog na Bežaniji…makar jednom nedeljno…
Smiruje me to mesto… i resetuje…
Uravnotežuje mi vrednosti… skida prašinu sa liste prioriteta za molitve…
I raspoređuje sekiracije…
Postavlja alnaser na kolima na svoje realno mesto u Univerzumu… “pa dobro, to je samo crknuti alnaser…nije smak sveta…ipak smo svi zdravi…šta sam se, kk, toliko sekirao?“
Pre neki dan…stojim u redu da kupim sveće…ispred mene ženica…50 godina…srednji stalež…manken običnosti…čujem kako pita „imate li neku knjigu molitvi protiv zubobolje?“
Izistinski šokiran…razmišljam…
Pa nije ni čudo što je toliko nepravdi na ovom našem Planetu kad svako cima Onog Tamo Gore za svakojake gluposti…
Znate koja je to papirologija…i pritisak…
Možda bi smo svi trebali da se dogovorimo…da malo preispitamo svoje želje i molbe za svevišnjeg…
Da se, use i u svoje kljuse, sami potrudimo za banalnosti… novac… ocene… zaposlenje… ljubavi… redovne preglede…i za dnevno političke probleme i preokupacije…
Da odradimo sve što je do nas…da promenimo neke načine razmišljanja…da napustimo neke iracionalnosti…i zablude…
O molitvama i karijesu…
A da Njega ostavimo samo za ultimativne vrednosti…
Za blanko istoriju bolesti…i širok osmeh…naših najmilijih…