Gde je duši dobro

Postoji jedna jako jednostavna tajna mentalnog zdravlja…
Treba raditi što više i što češće stvari nakon kojih se autentično i suštinski osećamo bolje…
Eto toliko je jednostavno…
Uvek se osećam psihički bolje kada provodim puno vremena sa ljudima koje jako volim…
Uvek se osećam psihički bolje kada istrajavam u identitetima koje sam odabrao da su mi važni…na primer da budem dobar ujak…ili kum…
Uvek se osećam psihički bolje kada sam dobar u svom poslu…
Uvek se osećam psihički bolje kada se ponašam kao Gospodin…
Uvek se osećam psihički bolje kada me hvale i kada mi se zahvaljuju…
Uvek se osećam psihički bolje kada sam dobronameran…uljudan…saosećajan i kada činim ljudima da im je lepše i lakše…makar malo…
Uvek se osećam psihički bolje kada pošteno zaradim novac…
Uvek se osećam psihički bolje kada mi on da slobodu da radim stvari koje volim…da čuvam ljude do kojih mi je jako stalo i vreme za moje strasti i hobije koji mi pune dušu…možda i maksimalno…
Uvek se osećam psihički bolje kada postavim jasne granice…odaberem prioritete i postavim mene i moje na prvo mesto…
Uvek se osećam psihički bolje nakon molitve…
Uvek se osećam psihički bolje nakon kafane…
Uvek se osećam psihički bolje nakon putovanja…i novih iskustava koje mi proširuju um…
Uvek se osećam psihički bolje nakon umiranja od smeha u muškim grupama na viberu…
I tako dalje…
I tako dalje…
Ima toga beskonačno…
Pa vi upišite sami sebi…
To može biti zaista bilo šta…
Što volite…
Važno je da nam to raduje dušu…
Da nam poboljšava mentalno zdravlje…
I da na duge staze nije smrtonosno…
I da to sebi priuštimo…
ŠTO VIŠE I ŠTO ČEŠĆE…
Ako nismo u mogućnosti da to sebi obezbedimo…
Vreme je za promenu…
I za uvežbavanje novih navika…
Za trud i borbu da sebi stvorimo životnu poziciju u kojoj će Punjači Duše biti lako dostupni…i pristupačni…
U krajnjem slučaju…
Vreme je za Selidbu…
Tamo gde je to moguće…
Na novi posao…
U novu vezu…
U nove prijatelje…
U novu zemlju…
U nove strasti i hobije…
U potpuno novi život…
Možda smo mi i mnogo bolje psihički…nego što mislimo…samo nemamo dobre uslove za Procvat Duše…
No dobro…
Taj neuspeh je retko kad do Cveta…
Obično je do Baštovana…
I do okolnosti…
Sreća je da mi nismo cvet…
Naše Noge su prosto spektakularno pokretne…
Možda je pravi trenutak da ih usmerimo u pravom smeru…
Baš tamo gde pripadamo…
I gde će našoj duši biti dobro…
Znaćemo gde je to po Cvetovima…
Što su se raskošniji pojavili…
To smo bliže Pravoj Destinaciji za nas…

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се /  Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се /  Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се /  Промени )

Повезивање са %s