Месечне архиве: март 2016

Sažaljevanje

Jedan od omiljenih hobija ljudi sa ovih prostora je SAŽALJEVANJE…
Pojedini ljudi prosto obožavaju da sažaljevaju njihove kolege ili poznanike, drugove i javne ličnosti…sve one osobe koje su manje uspešne, lepse ili zdravije od njih samih…sve one koje život nije mazio…
Znate ono „Jao ne pitaj mučenica…ili vidi onog sirotana…ili jadnica ona“..
Ljudi skloni sažaljevanju, verovali ili ne, veoma uživaju u društvu i „vole“ osobe koje sažaljevaju…jer im oni predstavljaju svojevrsno „razužasavanje“ od njihove lične sudbine i čine da im njihovi „tužni“ životi ne izgledaju toliko strašni…
Obično misao ide „ćuti dobro je meni…pogledaj kako je njoj/njemu“…
Prvi simptom tog stanja je nasušna potreba za savetovanjem i tešenjem…stalna podpitanja „kako ti je..ima li šta novo itd“…
Stoga ukoliko vas mnogo ljudi „neobično voli“ obratite pažnju da niste možda „mučenik“ i pokretni „popravljač raspoloženja frustriranih“…
S druge strane ako ste omraženi..podmeću vam klipove…osećate zavist na svojoj koži…nemojte se ljutiti…možda ih samo podsećate na ono kakvi su nekad bili…dok se nisu iskvarili/ slomili…možda ih podsećate na ono što nemaju…a možda su živeli za to…
Ne dajte im taj plezir…da vide kako patite…
Budite „kučkari“…ližite svoje rane u svojoj rupi…
Najbolje izgledajte kad se najgore osećate…
Smejte se pod vešalima…
Jer kad vam krene…bićete ponosni na sebe i svoj karakter…a i drugi će to znati da cene..
Čuvajte prijatelje koji vam kažu „ajde bre glavu gore…te nije bre sramota da cmizdriš tu…i opale vas u rame“..ne dopuštajući vam da se ponizite…
I ne sažaljevajte…to jednostavno nije pristojno…ni gospodski…
Pokušajte da pomognete…
ili makar…
Dopustite svakome da nosi svoj krst…dostojanstveno..i bez tereta vaše dušebrižnosti….

Od birača

Jedan od češćih i većih psiholoških problema koji često primećujem kod klijenata koji na savetovanje dolaze usled nagomilanih frustracija u potrazi za emotivnim partnerom je takozvani SPLITTING (razdvajanje, otcepljenje, crno -belo mišljenje, sve ili ništa mišljenje)..
Spliting predstavlja jedan od nezrelih mehanizama odbrane u kome osoba , u ovom slučaju, potencijalnog partnera (a može i sebe ili čitav život u drugim slučajevima) …posmatra kao apsolutno lošeg ili apsolutno dobrog (crnog ili belog…andjela ili đavola itd)…idealizuje ili obezvređuje…veoma često u jednom danu…da ne kažem satu…
Spliting vuče koren iz dečijeg…ranog gledanja na svet…znate ono iz bajki…princ i zlikovac…zla polusestra i Pepeljuga…
U realnosti…ljudska bića su beskrajno kompleksna…i suština je u tome da niko nije u potpunosti crn ili beo..
Partner koga tražimo bi trebalo da bude samo svetlo siv…i ništa više od toga…
Jer smo…hteli mi to sebi da priznamo ili ne…i mi više ili manje sivi…
Da se malo našalim…sve u 50 nijansi sive je ok…
Jer znate kako kažu…
Dobar partner ima sto mana…a loš samo jednu…
Ne tražite savršenstvo…
Tražite savršeno nesavršene…
Nađite tri osobine koje su vam od suštinske važnosti (npr: duhovita, odana, široka)…i prihvatite nijanse crne u ostalim osobinama…
Jer od birača…

Roda

Volim Rodu…bioskop na Banovom Brdu…
Mali je…porodičan…“ima dušu“ što bi se reklo…kokice nisu 800 dinara…i sto puta mi je lepši od onih u Ušću i Delta citiju…nekako mi je ritual da odem u njega…i tradicija…
Seća me na studentske dane…jer sam maltene svakog ponedeljka tamo išao i gledao filmove (karte su ponedeljkom bile 50% jeftinije, tako da je pogledati film bilo isto kao i sesti na kafu)..sečam se i trčanja na poslednju 88-cu ukoliko se film oduži…
No nebitno…
Sinoć sam gledao „Vlažnost“…novi domaći film…
Teško sr***…žali Bože dva sata vremena…
Jedna od mnogobrojnih mana ovog filma je ta što faktički nema muzike…tako da je veći deo vremena apsolutna tišina u sali…
Nakon nekih 45 minuta, kada sam već u potpunosti izgubio nadu da će me film zainteresovati…pažnju mi je privukao…par u redu ispred mene…
Stariji čovek (po brkovima bih rekao)…je stalno nešto pričao ženi sa plavom kosom pored njega…u početku mi to zasmeta…međutim ubrzo sam shvatio da on to radi u pravilnim intervalima…uvek na početku svake nove scene…
Pošto na platnu ne bi alternative… svu pažnju sam posvetio njima…načuljio uši…i shvatio da joj on objašnjava scenu…tj. šta se u tom trenutku vidi na platnu…tipa sada su u policijskoj stanici….sada vozi auto…njih dvoje se ćutke gledaju…
U trenutku shvatih…da njegova pratilja ne vidi…
Samo sam se naježio…
Ipak ima nade…
Ovaj svet je fantastičan…
I sve će biti ok…
Dok je ovakvih ljudi ne moramo da brinemo…
Ljubav sve pobeđuje…
Pamtiću ovaj film po tom osećaju u grudima dok sam ih posmatrao…po ježenju…po osmehu koji nisam mogao da skinem…
Nema toga što se na ovoj kugli zemaljskoj ne može uraditi…što se ne može postići ako se želi i ako se ne izgubi nada…
I potpuno je nebitna forma…važna je suština…
Džabe vid ako ne vidimo…
Ako ne sagledavamo vrednosti…
Potpuno sam ubeđen da je ona „videla više“ od mnogih koji vide kristalno jasno…
I sve ovo mi je, po ko zna koji put, potvrdilo osnovnu filozofiju po kojoj živim i prvi princip psihpoterapije kojom se bavim…
„Da čovek nije uznremiren stvarima koje mu se dešavaju samim po sebi, već načinom na koji na njih gleda…značenjima koje tim situacijima ili okolnostima pripisuje…
Nekako sam siguran da je ova žena ipak srećnica…
I da je ona skroz uživala u filmu…da ga je sto puta bolje zamislila od režisera…
I da je ovo veče bilo još jedno…od „onih njihovih trenutaka“…
A šta je život ako ne skup takvih trenutaka…

8. mart

Drage zene, majke, sestre, cerke, sestricine, tetke, bake, ljubavi, simpatije, ljubavnice, koleginice, klijentkinje i drugarice,
Svaki dan je dan zena..i ja se trudim da tako zivim..i da se tako ophodim prema svakoj osobi zenskog pola..
Kavaljerstvo je imperativ…
Danas samo zelim posebno da se zahvalim na svemu sto nam pruzate…
Od rodjenja pa nadalje…
I da kazem da sam potpuno sveatan da su u mom licnom, a i u zivotima mnogih drugih muskaraca, zene apsolutno najznacajnija bica..najvrednije i najvaznije stvari u univezumu…
I da sam potpuno svestan da bez vas novac ne bi imao nikakvu vrednost..
A sve ostalo smisao..
Da vam pozelim da budete majke majkama…
Tj…da vas ima sto vise..
I da vam svaki dan bude ispunjen srecom, smehom, ljubavlju, postovanjem i ravnopravnoscu..
Srecan vam ovaj obicni dan!

Crte ličnosti

Neke crte ličnosti, nominalno smatrane lošim ili nepovoljnim (generalno gledano), u određenim životnim okolnostima donose korist nosiocu, tj. čoveku koji ih poseduje…
U zatvoru ili u podzemlju je „dobro“ biti antisocijalan…
Na modnoj pisti je „zgodno“ biti narcističan…
Na daskama koje život znače „nije zgoreg“ biti histrioničan…
Sudiji, računovođi ili građevincu „ne bi smetalo“ makar malo opsesivnosti..
Pisca naučne fantastike ili tvorca video igrica „može da oplemeni“ malo shizoidnosti..
A pesniku ili pevaču mrvica emotivne nestabilnosti može dati „ono u glasu“…
i to je sasvim ok…
Problem nastaje u zloj sudbini…
U lošem spletu okolnosti…
Kada nečije slabosti izađu na vetrometinu…
Kada ga život šiba tamo gde je najslabiji…
Kada je narcis nezaposlen, neuspešan i ružan..
Kada je antisocijalna osoba policajac ili sudija..
Kada histrion nema publiku i preko potrebnu pažnju..
Kada je opsesivac negde gde nema nikakvog reda…
Kada je paranoidna osoba obezbeđenje…
Shizoid šanker..
A emotivno nestabilna osoba hirurg ili pilot…
To onda bude vrlo vrlo nesrećna kombinacija…
Zato…
Ukoliko kod sebe prepoznate neke „delikatne“ crte ličnosti…
Ili radite uporno na njima kroz mukotrpan proces psihoterapije (tj radu na krpljenju sopstvenih slabosti i punom iskorišćavanju sopstvenih potencija)…
ili se makar, potrudite da, ako ništa drugo, vaš život prilagodite njima…
Da se nekako apriori zaštitite…od potencijalne opasnosti…
Da saznate šta su vaše slabe tačke i da ne dozvolite sebi da se nađete u neprikladnoj situaciji…za vašu ličnu slabost..
Da budete lepi i zgodni ako ste narcis…
Da živite u Srbiji ako ste anitsocijalni..
Da budete u centru pažnje ako ste histrion…
Da živite negde gde ima reda ako ste opsesivni (ne u Srbiji)..
Da budete bezbedni ako ste paranoidni…
Da ne pijete i ne drogirate se ako ste emotivno nestabilni…
I tako dalje…
Jer u suprotnom…
Život bude baš mučenje…

Hedonizam

volan

Svi smo mi hedonisti..
I svi mi volimo da uzivamo..
Neko vise,neko manje podredjuje zivot tome..
Ipak..
Ja uvek glasam za dugorocni hedonizam..
„Uzivati najvise moguce najduze moguce vreme..“
Iako to deluje tako jednostavno i lako ostvarivo…
To je mozda i jedna od najtezih ljudskih odluka…
Kako produziti (tj. odloziti) zadovoljstvo?
Za pojasnjenje..
Videti pod palacinka, domace vino, „ozenjeni/udate“ i tako dalje…
Iz fioke „zabranjeno voce“

Ekspres lonac

Znate onaj osecaj kad vam je nesto ekstremno smesno i pukli bi od smeha..a prilika nalaze da budete mirni..i da se suzdrzite..
I onda samo cekate trenutak da se sklonite iz te neprikladne situacije.. da bi se od srca nasmejali..
To je svima dobro poznato…i sasvim normalno i ljudski…
Zasto bi se onda ustrucavali od iskazivanja tuge..
Sve su to iste emocije…dve strane istog novcica..
To je taj isti naboj .. ista energija u nama…samo sa negativnim predznakom
I kao sto smeh „mora“ napolje…
Tako mora i tuga…
Zato se ponekad i treba osamiti..isplakati..dozvoliti sebi da tugujemo…i to covek treba znati…
Razgovarati o tome…podeliti problem sa nekim…zato prijatelji i postoje…
Uvek mi je bila fascinantna ona prica o coveku koji je iskopao rupu…pa se „u nju“ izvikao..i tako izgovorio sve sto ga je mucilo..
Ko je nadaren moze od te tuge nesto i stvoriti…kako je vazda i bilo…i bez cega bi umetnost ostala naiva..i bez dubine..
Nekad se vala treba i opustiti…nagraditi sebe..priustiti sebi neko zadovoljstvo..pa sta ako nije trenutak..pa sta ako trenutno ne zasluzujemo..to je avans za bolje dane..
Samo ne cutati..
Samo ne gutati..
Samo ne slagati u sebe..
Jer..
Dusa je ipak samo jedan sofisticirani lonac..
Ekspres tipa..