Mislim da ne postoji važnija odluka koju svaki novopečeni roditelj treba da donese onog momenta kada prvi put uzme svoje dete u naručje od one da li će rečenica „isti si kao tvoji roditelji“ zvučati kao najveća pohvala i povod za širok osmeh i snažno osećanje ponosa ili kao najstrašnija uvreda i povod za osećanje ogromnog stida…
Kakva je samo divna privilegija da to svaki roditelj može odabrati…
Kakva je to samo čudesna motivacija…