Jedina sansa da vas nikada nista u zivotu ne zaboli…je da vam
ni do cega i nije stalo…
Ljubav….zelje… radjaju patnju…
I izmedju njih postoji direktna srazmera…sto je veca ljubav veca je i patnja…sto su vece zelje…veca je razocaranost…i obrnuto…
Postoje samo dva puta do tog osecaja…osecaja „ma, nista mi ne treba“…
Velicanstven…nebeski put monaha…u potpunosti posvecenih Bogu…(bilo kog imena i adrese)…
Mukotrpan…podzemni put depresivnosti…kada vise nema nade…da ce ista biti dobro…
99% ljudi koje vise nista ne moze zaboleti…je nazalost na ovom donjem putu…udarnicki…rudarski kopaju po mracnim hodnicima depresivnosti…
Tako da…
Ukoliko ste zbog necega tuzni…zalosni…dusa vas boli…nesto ste izgubili…nesto vam nisu ni dali…neko vas nece…
Nije smak sveta…
Voleli ste…
Zeleli ste…
Nema puno takvih pokretackih sila u univerzumu…
A najkrace dve osobine koje opisuju coveka su…strpljenje kada nesto nema…i ponasanje kada nesto ima…
„Ma, nista mi ne treba“
Оставите одговор