Месечне архиве: децембар 2015

Neko ko vas dokazano voli

Ukoliko se neko… ko vas dokazano voli…npr majka… otac…brat…prijateljica…ili momak…iznenada izvicu na vas….pobesne…budu neprirodno grubi prema vama….planu…i rasplacu se…bez nekog posebnog razloga…
Ne ljutite se…ne osudjujte ih…ne pamtite tu ruznu epizodu…
Mozda su samo ljuti na sebe…povredjeni…razocarani…besni…sto nesto ne mogu da vam priuste…a vi ste im sve na svetu…i sve sto rade…rade zbog vas…
Jednostavno osecaju neuspeh na polju koje je za njih najvaznije…poraz u misiji „voljenja vas“…a to im je mozda i zivotno opredeljenje…
i nepodnosljivo im je da vi patite…to ih toliko izjeda…da su „poluludi“…
Razumite ih…
Jer cesto najgori depresivni padovi i najgore samoosudjivanje kod „finih“ ljudi ne bude zbog toga sto su oni nesto losi, neispravni i muce se…
Nego sto se zbog njih muce njihovi najdrazi…i sto njima ne mogu pruziti ono sto su planirali da im daju….
Jer im njihovo SVE ponekad izgleda tako malo…
Naucno je dokazano….cvrst zagrljaj (do gusenja) i par poljubaca obicno prekidaju gore pomenuti „napad“…

Kompulzivno prejedanje

KOMPULZIVNO PREJEDANJE:

(BINGE EATING)

O višku kilograma i načinima rešavanja ovog problema se naširoko priča, a često se odlično i bezobzirno na njemu zarađuje. Iako je gojaznost odavno prepoznata kao medicinski problem, daleko veći od popularnijeg estetskog, malo se pažnje obraća na motivacione faktore koji dovode do ovog stanja.

Da uzumanje hrane često nema veze sa osećajem gladi je jasno. Prekomerno jedenje se vezuje za hedonizam i uživanje. Tako neko uživa u čitanju, neko u šetnji prirodom, a neko u hrani. Nekima hrana služi kao instant kompenzacija za razne oblike nezadovoljstva, koja daje trenutno olakšanje i popravlja raspoloženje. Međutim, neki primeri ne mogu da se podupru ovim objašnjenjima. Jedan od takvih je i kompulsivno prejedanje. Iako je zastupljeniji u ženskoj populaciji, procenat muškaraca koji pate od ovog poremećaja je značajno veći nego u slučaju drugih poremećaja ishrane. Savremeni način ishrane i učestala konzumacija brze hrane, podupiru ovaj vid poremećaja ishrane, mogu ga učiniti dramatičnijim i proizvesti teže posledice, ali teško da se mogu okriviti za njegov nastanak.

Kompulzivno prejedanje je ozbiljan poremećaj ishrane koga karakteriše unošenje ogromne količine hrane u kratkom vremenskom roku. Svako će se setiti situacije u kojoj se prejeo ali, kada se govori o poremećaju, bitna razlika je to što se ovakve epizode učestalo ponavljaju, a bar dva puta nedeljno u periodu od šest meseci. Količina hrane koja se unese u toku dana tada može da premaši dnevne nutritivne potrebe i deset puta. Kod osoba koje pate od kompulzivnog prejedanja javlja se osećaj gubitka kontrole nad uzimanjem hrane.

Završetak epizode prejedanja prati velika količina različitih negativnih emocionalnih reakcija kao što su samoprebacivanje zbog takvog postupka, osećaj krivice, bes, depresivnost. Nakon ove reakcije može doći do upadljivog socijalnog povlačenja i pasivne rezigniranosti. Osoba odbija da izađe iz kuće, ne želi da je iko vidi u tom stanju, ne želi da izađe iz kreveta ili da učini bilo šta dobro za sebe i čeka da stvari prođu same od sebe. Javlja se potreba da se stvar ispravi, izbriše, nekako poništi. Za razliku od bulimije koju karakteriše izazivanje povraćanja i uzimanje velike količine laksativa, u ovom slučaju osoba najčešće pribegava rigoroznim dijetama, ekscesivnom vežbanju i iscrpljivanju organizma u želji da popravi stvar. Iako nekad naizgled i počne da uspeva u tome, vrlo brzo nastupa kriza u kojoj opet dolazi do gubitka kontrole nad uzimanjem hrane. Svaki ciklus povlači za sobom veći nivo rezigniranosti i obeshrabrenja i zapadanje u još gore psihičko i fizičko stanje.

Karakteristično za osobe sa ovim problemom je opsednutost svojim fizičkim izgledom i dijetama. Kao i kod drugih poremećaja ishrane i ovde je prisutno stalno nezadovoljstvo svojim fizičkim izgledom. Za razliku od anoreksije u kojij osoba sebe vidi kao gojaznu iako je u stvari opasno pothranjena, u ovom slučaju najčešće je zaista prisutna prekomerna težina. Osoba svoje telesne granice opaža realno, ali je nezadovoljna onim što vidi. Veruje da je neprivlačna, odbojna i da svi njeni problemi imaju izvor u gojaznosti. Time tumači svako odbacivanje, negativne reakcije okoline, loša postignuća i sopstveno nezadovoljstvo. Istini za volju društvo nije blagonaklono prema gojaznima. iako to retko ima veze sa činjenicom da su oni objektivno emocionalno nestabilni i neodgovorni prema svome zdravlju, već sa raznim društvenim konvencijama i subjektivnim imperativima o tome kakvi bi i zbog čega ljudi trebalo da budu. Upravo zbog toga, umesto podrške i podsticaja, često nailaze na podsmeh i poniženje. Iako ovo nije glavni razlog nastanka ni održavanja problema, svakako ne pomaže. Štaviše. ljudi sa poremećajima ishrane su najzadrtiji čuvari takvih imperativa. Čak i onda kada im pođe za rukom da smršaju i da duži period nemaju epizode prejedanja, osobe sa ovim poremećajem nikada nisu zadovoljne svojim izgledom. Nekada, iako retko, ciklus gladovanja i prejedanja je takav da osoba nema prekomernu težinu, ali i pored toga uvek će misliti da bi trebalo da izgleda bolje, da to nije dovoljno, da joj mnogo toga manjka. Za razliku od bulimije kod koje strah od gojenja održava stalnu opsednutost i bavljenje hranom i telom, kod osoba koje pate od kompulzivnog prejedanja akcenat je na perzistentnom nezadovoljstvu sopstvenim izgledom koje ih tera da neprestano misle o njemu.

*Učestalo unošenje ogromne količine hrane odjednom

*Gubitak kontrole nad unošenjem hrane

*Krivica, potištenost, bes, mržnja prema sebi nakon epizoda prejedanja

*Sid od sopstvenog izgleda i socijalna izolacija

*Korišćenje gojaznosti kao univerzalnog opravdanja svih problema

*Opsednutost redukcionim režimima ishrane i fizičkim izgledom

*Telesna neadekvatnost u fokusu samoopažanja

*Depresija

Kompuzivni prejedači se uglavnom stide sebe u naletima prejedanja, pa to obično rade kada su sami i niko ih ne vidi. Epizode prejedanja imaju oblik prinude, pa im je veoma važno da ih u tome niko ne zaustavi. Ove osobe su često povučene i svojom voljom izolovane od drugih bar delimično. U fazama prejedanja, često ne izlaze iz kuće, ne žele kontakte sa drugima i izbegavaju da ih bilo ko makar i slučajno sretne. Neretko se izgovaraju raznim drugim razlozima, zauzetošću poslom, prehladom, putovanjem, zbog čega okolina često ne vidi velike oscilacije, kako raspoloženja, tako i težine, kojima su skloni. Prejedanje gotovo nikad ne nastupa u socijalnom okruženju. Pred drugima vrlo retko i vrlo malo jedu. Zato su često opaženi prosto kao i svi drugi gojazni i na tome se razumevanje okoline završava. Može proći puno vremena dok drugi, čak i oni najbliži, ne shvate da se događa nešto mnogo ozbiljnije od preteranog hedonizma, nedostatka discipline i volje.

Sposobnost nošenja sa stresorima je individualna i delimično zavisi od osobina temperamenta i telesnog sklopa koji su tu od samog početka. Urođenost i nasleđe su jedan od faktora koji utiču na to kako će se osoba boriti sa problemima i koje vrste zdravih i nezdravih mehanizama borbe će upotrebiti. Porodično okruženje i odgoj čine isto tako važan deo slagalice. U porodicama u kojima je prisutna depresija, zavisničko ponašanje odraslih članova, problemi porodičnog nasilja ili odbacujućeg roditeljstva, češće se javljaja ovaj poremećaj. Nekada su to osobe koje su pretrpele snažne traume u najranijem periodu života, kao što su zlostavljanje, nesreće itd.

Osobe koje pate od ovog poremećaja koriste hranu kao način da zatrpaju bolne emocije sa kojima ne smeju da se suoče. Ovo nije samo simbolično. Fiziološki, faza prejedanja dovodi do takvog stanja u kome je zaista nemoguće baviti se bilo kojim drugim problemom osim trenutne pretovarenosti hranom. Slično kao i kod samopovređivanja, fizički bol služi da potisne psihički bol. Depresivne reakcije i krivica koje slede vezuju se za sam čin prejedanja, što je podnošljivije od suočavanja sa bazičnim nezadovoljstvom sobom iz koga ono proishodi. Opsesivno razmišljanje o hrani i fizičkom izgledu obuzdavaju anksioznost koja prati suočavanje sa osnovnim problemom. Kod ovih osoba nezadovoljstvo se ograničava na fizičku neadekvatnost i postoji uverenje da bi sve bilo dobro samo kada bi bili dovoljno vitki. Fantazija da je rešenje tako jednostavno i uporna samosabotaža da se ono dostigne, daju iluziju površnog konflikta kojm je osoba u stanju da se bavi. Kompulzivni prejedači razvili su poremećaj kao način da se odbrane od prejakih negativnih emocija sa kojima nisu bili u stanju da se nose onda kada su se javljale. Iako najčešće imaju prekomernu težinu, fizički izgled je zapravo samo zgodna stvar da se na nju nalepi nezadovoljstvo. Ipak, pošto je osnovni problem nekada zaista ozbiljan kao onda kada je u osnovi reč o poremećajima raspoloženja kakva je depresija, može doći do tačke sloma u kojoj sada sve zatrpavane emocije izlaze napolje u preplavljujućem naletu. Ukoliko se osnovni problem ne prepozna na vreme, posledice takvog sloma nekada mogu biti dramatične i velikim delom nepovratne

Iako govorimo o poremećaju ishrane, u terapijskom radu nije primarno bavljenje ishranom. Štaviše, pokušaji da se putem discipline i nutricionih uputstava razreši problem kompulzivnog prejedanja ravni su pokušaju da se požar ugasi fajtalicom. Samo kada potražimo svrhu ovakvog ponašanja koje je zapravo samo simptom, imaćemo dovoljno čvrsto postolje za rad na problemu. Nisu svi spremni da se upuste u istraživanje svojih bolnih emocija i stupanje u kontakt sa traumatičnim iskustvima. Zato i razvijaju poremećaj koji ih od toga štiti. Oni koji se obrate za pomoć, nažalost, često su već prešli tačku sloma ili im je egzistencija toliko ugrožena ovakvim životnim stilom, da im ništa drugo ne preostaje. Katkad bliske osobe primete problem, pa imaju šansu da izvrše konstruktivni pritisak za traženje pomoći. Socijalni pritisak ima efekata samo ako je propraćen prihvatanjem i razumevanjem, kao i pružanjem podrške tokom tog procesa. Psihoterapijski rad se mora sprovoditi oprezno, korak po korak, sa svešću o tome da pribegavanje ovakvom načinu odbrane zaista može da prikriva veoma ozbiljne emocionalne deficite. Zbog toga što se osobe veoma često obraćaju za pomoć tek onda kada se razvije niz propratnih psihičkih i zdravstvenih problema, često je potrebno udruženo delovanje koje uključuje psihoterapijski, psihijatrijski i nutricionistički pristup.

Zavisnost od mobilnog telefona

Mobilni telefon je vec zamenio toliko drugih uredjaja…nemojte da vam zameni i porodicu i prijatelje…
Tekst koji sledi govori o NOMOFOBIJI…zavisnosti od mobilnih telefona…

Ove činjenice će vas zaprepastiti, zavisni smo od mobilnih telefona!
Veliki broj ljudi ne ispušta mobilne telefone iz ruku. Ova pojava može da prozrokuje veliki broj problema, a kako prepoznati zavisnika od ovih uređaja saznajte u nastavku.
Kada nam smartfon nije u rukama osećamo se kao da veliki deo nas nedostaje, kada nemamo mreže osećamo nervozu, a ukoliko nešto ne postavimo na Instagram isto je kao da se i nije desilo. Prema mišljenju psihologa, naša opsesija ovim uređajem je van kontrole, i potpuno smo zavisni od njih.
Činjenice koje slede u nastavku sigurno će vas uplašiti i naterati da bar na jedan dan ostavite vaš telefon kod kuće.
1. Naše telefone koristimo na najčudnijim mestima. Čak devet odsto Amerikanaca telefon koristi tokom seksa. Istraživanje koje je sprovedeno prošle godine otkrilo je da 12 odsto koristi pomenute uređaje u kupatilu, dok 19 odsto njih ih koristi na mestima bogosluženja (crkva, džamija…) 2. Zavisnost od mobilnih telefona dobila je zvanični naziv, i postoje tretmani pomoću kojih se ona leči. Ukoliko se plašite da nećete moći da koristite moderne tehnologije, onda imate nomofobiju. Naziv je stvoren 2008. godine u Velikoj Britaniji.
3. Istraživanje koje je sprovedeno na Indijana univerzitetu, otkrilo je da 89 odsto studenata ponekad doživljava “fantomske vibracije”, odnosno pričinjava im se da telefon zvoni ili vibrira. Kada se telefon poigrava sa umom i percepcijom stvarnosti, znajte da ste zavisnik.
4. Psiholog Dejvid Šefild sproveo je studiju u Velikoj Britaniji, a ono što je otkrio zaprepastilo ga je. Naime, oko sedam odsto ispitanika otkrilo je da ih je korišćenje mobilnih telefona dovelo do toga da izgube posao ili vezu.
5. Od oko sedam milijardi ljudi koliko postoji na planeti, njih šest poseduje mobilni telefon. Prema podacima Ujedinjenih nacija, samo 4,5 milijarde ljudi poseduje toalet. Pored toga, više ljudi poseduje telefon nego pristup tekućoj vodi. Nešto je ovde definitivno pošlo naopako.
6. Svako peto dete u Južnoj Koreji oseća anksioznost, depresiju i insomniju kada su odvojeni od svojih mobilnih telefona, piše “Wall Street Journal”. Vlada Južne Koreje sada mora da uloži vreme i novac kako bi se izborila sa zavisnošću od mobilnih telefona i njenih negativnih efekata.
7. Potvrđeno je da u Južnoj Koreji ljudi ubrzano gube društvene veštine. Deca više ne uspevaju da “pročitaju” izraz lica ili prepoznaju intonaciju. Možda bi svi kompletno trebalo da prestanemo sa korišćenjem smajlija i emoji-a, i nađemo se sa pravim ljudima.
8. Korišćenje telefona tokom vožnje je velika opasnost, kako za vozača tako i za okolinu. Za vozače između 16 i 19 godina, 21 odsto fatalnih udesa direktno su povezani sa korišćenjem mobilnih telefona.
9. Istraživanje je pokazalo da prosečna osoba telefon otključa 110 puta dnevno. Međutim, postoje i oni koji to rade 900 puta dnevno. Ovo je čisto bacanje vremena i neverovatno kompulzivno.
10. Verovali ili ne, ali vaš mobilni telefon je 18 puta prljaviji od prosečnog javnog toaleta. Od diranja novca, prljavi stvari, znojavih ruku, naš telefon dolazi u kontakt sa svim i svačim, a što ga više koristimo to je sve gore. Kada ste poslednji put očistili telefon i da li uopšte to praktikujete?
11. Svo vreme koje ste proveli koristeći vaš smartfon utiče veoma loše po vas. Za svakih 100 pričanja na mobilnom telefonu, rizik od tumora na mozgu povećava se za pet odsto. Pokušajte da pozive završavate u što kraćem roku, ili zadržite duge razgovore za pričanje uživo.
12. Čak 40 odsto ispitanika jednog istraživanja priznalo je da bi se pre odrekla pranja zuba nego mobilnog telefona na nedelju dana. Sve što možemo da kažemo je fuj. Kako se osećate kada ste pročitali ove činjenice?
Nadamo se da smo vas naterali da se bar malo zapitate, i ukoliko preterano mnogo koristite mobilni telefon, bar na jedan dan ostavite ga po strani.

Zavisnost od sex-a

Šta je ZAVISNOST OD SEXA?

Procenjuje se da je više od 6% populacije zavisno od seksa u nekom periodu svog života; od šest zavisnika jedna je žena, a 5 su muškarci.

Ako pogledate oštećenja i probleme koje u organizmu može da izazove zavisnost od heroina i kokaina onda zavisnost od seksa izgleda kao poptuno drugačija vrsta problema.

Ali zavisnost od seksa takođe ima odlike bolesti zavisnosti. Kao i kad su u pitanju droga ili alkohol, osoba je vođena stalnom potrebom da traži zadovoljstvo i uživa u određenoj vrsti opijenosti koja joj je potrebna, iako to može da izazove ozbiljne poremećaje i da joj čak ugrozi život.

Ako ste zavisni od seksa potrebno vam je značajno više seksualnih odnosa da se osetite zadovoljenim. I možete imati tako upornu želju da ćete provoditi suludo mnogo vremena u seksualnim aktivnostima da bi ste zadovoljili ove hirove ili da biste se oporavili od posledica. Ova zavisnost može da vam smeta u poslu, hobijima i odnosima sa porodicom i prijateljima. Možete se boriti da zaustavite ili kontrolišete ovakvo ponašanje ili nastavljate uprkos tome što se sasvim svesni psiholoških pa i fizičkih posledica koje snosite.

Koji su simptomi?

Naravno, većina ljudi uživa u seksu i to ih zabavlja i voli kada ima vremena da mu se posveti. A kada seks postaje zavisnost?

Jedno objašnjenje koje stručnjaci često koriste kaže da je seksualna zavisnost bilo koje sekusalno ponašanje koje izmiče kontroli. Drugi bitan uslov je da, kao i kod drugih zavisnosti, emocije naglo variraju od „spuštanja“ do „dizanja u visine“.

Posle ushićenja koje donosi seks, dolazi loše raspoloženje. Neki tipični znaci su:

-Stid
-Kajanje
-Griža savesti
-Zabrinutost za sopstveno ponašanje
-Bespomoćno se osećate, zarobljeni ste sopstvenom potrebom.

Jedini način da se oslobodite ovih osećanja je još jedan seksualni odnos, tako da tražite još seksa.

Simptomi seksualne zavisnosti mogu da budu i:

-Izvesni tipovi ponašanja kao što je čest neobavezni seks, veliki broj afera kada ste već u vezi ili viskorizični odnosi.
-Preterano korišćenje pornografije
-Zabrinuti ste za moguće postupke
-Želite da prestanete ili promenite seksualne navike
-Ne možete da prestanete, iako želite
-Koristite seks da biste se izborili sa drugim problemima
-Treba vam više seksa da biste se osetili istu satisfakciju
-Osećate se veoma loše i osećate krivicu nakon odnosa
-Provodite mnogo vremena planirajući ili upražnjavajući seks
– Propuštate važne događaje u društvenom životu da biste imali više vremena za seks

Posledice koje se javljaju zbog seksualne zavisnosti ostavljaju pustoš, mogu upropastiti značajne i veze i odnose, poslovne prilike, a nose opasnost od seksualno prenosivih bolesti i neželjene trudnoće. Depresija je česta među zavisnicima od seksa (može čak da bude i razlog zavisnosti od seksa ili da pogorša problem) a jedna od 5 osoba razmišlja i o samoubistvu.

Pomoć

Može biti veoma teško priznati zavisnost od seksa i potražiti pomoć. Mnogi od ovih zavisnika osećaju veliki stid zbog svog ponašanja i nerado pričaju o tome. Ali malo njih može da promeni svoje navike bez profesionalne pomoći koja može da objasni razloge nastanka zavisnosti i stvori način za izlečenje.

Prepoznavanje problema bi bio prvi korak. Potom razgovor sa lekarom ili psihologom. Takođe postoje i posebne grupe za podršku za seksualne zavisnike.

Bilo da je seksualna zavisnost stvarna zavisnost ili oblik kompulsivnog ponašanja, glavni pristup u lečenju je isti, sastoji se od psiholoških terapija, naročito terapija za kognitivno ponašanje, koje uključuju i proučavanje i razumevanje ovog stanja i načine na koje se može promeniti.

Poznati zavisnici od seksa

Mnoge poznate ličnosti pate od ovog poremećaja i leče se na kliknikama za odvikavanje zavisnosti. Tajger Vuds, poznati golfer i naplaćeniji sportista sveta preko noći je od dobrog momka postao sinonim za preljubnika. Njegove ljubavnice su se jedna po jedna oglašavale po novinama i pričale o njegovim „podvizima“ u krevetu.

Majkl Daglas se lečio na klinici u Arizoni još dok je bio u braku sa svojom prvom ženom Dejdre. Zbog seksualnih problema, njegova druga žena Ketrin Zita Džons je bila opreznija pri sklapanju braka, pa je u predbračni ugovor zapisala da bi joj prilikom razvoda za svako varanje pripalo 1, 7 miliona dolara.

Dejvid Duhovni, zvezda serije „Dosije X“ i „Kalifornikacija“ javno je priznao da je potpuno opsednut pornografskim internet stranicama i erotskim forumima. Njegove navike su suprugu Teu Leoni, takođe glumicu, naterale da mu postavi ultimatum: „Idi na lečenje ili je braku kraj!“ Čarli Šin je poznati holivudski plejboj. Sam potvrđuje da je spavao sa više od 5000 žena, a navodno je potrošio više od 50 000 dolara na prostitutke. Međutim, i pored toga, on negira da je seksualni zavisnik.

Irski srcelomac Kolin Farel je priznao da voli žene „svih veličina i oblika“, ali njegova ljubav prema slobodnim vezama i seksu za jednu noć postala je još interesantnija i očiglednija kada je u javnosti osvanuo snimak njegovog seksa sa „Plejboj“ zečicom Nikol Narain.

Na ovu listu mogu da se dodaju i bivši američki predsednik Bil Klinton, koji je zbog svoje ljubavi prema predigri umalo ostao bez funkcije, kao i glumci Vudi Harelson, Bil Marej, koga je žena ostavila zbog neverstva, Rasel Brend, verenik Kejti Peri, koji kaže da je seks za njega kao droga ili alkohol. Bili Bob Tornton, koji je otišao kod terapeuta na lečenje, pa onda i sa njom spavao okončao je tako brak sa glumicom Anđelinom Žoli, kao i Tomi Li koji se zbog svoje zavisnosti razveo od Pamele Anderson. Zavisnik je i Kanje Vest, koji je poznat po tome da porno-filmove uvek nosi sa sobom, ali i novac, u slučaju da treba da plati za seks. Entoni Kidis, pevač „Red hot čili pepers“ zavisan je od internet pornografije.

Porodica na kasi

Posmatram u Merkatoru mladu porodicu na brzoj kasi…on visok, krupan, procelav, ruzan…ona majka, dobre oci, izmuceno lice, od preparata za negu i lepotu koristi sapun (bebisapun od sina)…decak, pet godina, igra se sa bombonama i zvakama na kasi, kenjkav…obuceni po snizenjima i odavno…kupili lap top…od trideset tri hiljade…otac nadrndan pridikuje malom da nista ne dira a pogotovo ne novi kompjuter…odise nervozom…cale drzi jednu crvenu u ruci…pita radnicu dajuci zelenu piku koliko ce morati da doplati ako ga uzmu na 24 rate…strepnja i muk u porodici…majka uzima malog u narucje….radnicu proba jedanput, proba drugi, treci put….uspeva…kaze caletu da ne treba nista da se doplati…jer je redovan platisa i ima neki dodatak od par hiljada na limit…cale se nasmesi neprocenjivo…vrati crvenu u dzep…uzme lap top u jednu…sina u drugu ruku…i taman da me rasturi kaze egzaltirano „e idemo sad i na sladoled“…majka ga ponosno poljubi…i odose srecni….

Pored štrafte u Knezu

Sedim, kao svaki posteni provincijalac, u kaficu pored strafte u Knezu…i posmatram ljude…moj omiljeni hobi…
Paznju mi privuce…klovn…koji od sarenih balona pravi razne oblike…posmatram coveka koji „radi kao klovn“…otprilike 46 godina…dva metra…dinaroid…grubih crta lica…sed…oci koje su videle stosta…tetovaze na ruci…njegov rad odise postenjem i cestitoscu…posmatram… kako ga zlostavlja porodica klasicnih beogradskih skorejevica…dete namereno busi balone…roditelji se podsmesljivo smeju…rugaju mu se…
S druge strane…posmatram glavu te porodice…nizak, zalizana crna kosa…muska torbica u levoj ruci…skupe cipele…zadovoljan sobom…nedodirljiv…ne zna za strah i skromnost….onaj „jer mi se moze stav“…maltretira klovna…
Posmatrajuci svoje pacijente, klijente, kolege, prijatelje, poznanike i nepoznate ljude…odavno sam zakljucio da je ovde danas nepristojno biti bogat…razmisljam o ovom „malom privredniku“ koji ismeva covestvo klovna….razmisljam koga je prevario, kakvim se nepostenim poslom bavi, koju „semu“ ili „politicku vezu“ ima…kome je sve morao da **** da bi subotom setao kao oslobodilac grada…i ponizavao siromasne…
I bi mi drag klovn…pozeleo sam ga za druga…i mislim da cu kupiti jednog jednoroga…
Jer ruke zaprljane radom mirisu na dostojanstvo i karakter….

U dežurstvu

Dok sam se nocas u dezurstvu, u pola noci, prevrtao na neudobnom krevetu, sa 60tak pacijentkinja na istom spratu, gde sam i sam boravio…iznad intenzivnih nega i prijemne sluzbe koja besomucno i pregorno radi, 24 casa spremnih da prime svakoga kome je tesko, kome se zivot rusi i kome je neophodan urgentni psihijatrijski tretman…i ispod 60tak pacijenata na muskim odeljenjima, nestvarno tihih…
Razmisljam…koliko li ljudi u tom trenutku na Klinici nije moglo da spava…koliko je bilo uplaseno…koliko je razmisljalo o buducnosti…koliko je prebiralo po proslosti…kome nedostaje porodica…ko spava spokojno nakon ko zna koliko vremena…i shvatam koliko smo, u stvari, slicni…jer smo svi…ipak …samo ljudi…neko srecniji…neko manje srecan…ali sa potpuno istim pravima, zeljama i nadanjima…

Apokalipsa u Ušću

Sinoć posmatram apokalipsu u Usću…
Haos na parkingu, sudaranje u prolazima, sveopšta nervoza, tenzija ispred bioskopa… Radnici pred onesvešćivanjem…Uzivanja bez…
I setih se jednog citata …“Danas je došlo doba da celog živiota radiš posao koji ne voliš…da bi kupio stvari koje ti ne trebaju…da bi impresionirao osobe koje ne podnosiš“…
Ne znam ko je ovo rekao…ali znam da me Usće više neće videti…
Jer…kao jedna bistra ovčica…mogu da odaberem ko će me šišati…i gde će moja vuna (čitajte vreme i novac) završiti…a, s obzirom, da će zima… možda mi ipak treba i prslučić…

U povratku iz Ušća

I u povratku kući…zatekoh…ispred „mog kontejnera“…cigu…skupljača…dok sam se parkirao…čujem… pevuši… slušalice u ušima… mp3 player visi oko vrata…subota veče… vredno radi… deluje nekako zadovoljno…
I opet se setih Ušća…i onih prebogatih… prelepih… ubrzanih… frustriranih… iscrpljenih… nezadovoljnih… iskompleksiranih…
I ponovo shvatih… da smo mi zaista krojači svoje sreće… I da nas ne uznemiravaju životne nedaće same po sebi…već način kako gledamo na njih… što je vrlo kul…jer je taj način…na sreću…promenjiv…čak i kada nedaće…nažalost…nisu…

Mala pumpa u Cvijićevoj

Scena maločas …na maloj pumpi u Cvijićevoj…
Čekam u redu sto godina…žurim…nervozan sam…ljut…petak je…radio sam kao konj cele nedelje…premoren sam… a hocu zadovoljstvo…sad i odmah…
Konačno sipao benzin…Pritom pokisao baš…Ulazim da platim…shvatam da je neko na kasi napravio zastoj…besan sam…
Taj neko je…baš nizak…u prastaroj mont jakni…prevelikoj…tako da mu glava deluje nekako još manja… frizura jednostavna… na jedinicu…ne znam kako da opišem…a da ne bude uvredljivo…i stigmatizujuće… evidentno mentalno oštećen…broji svežanj žutih i zelenih novčanica… konačno uspeva da izbroji dvesta dinara…i…uzima nešto kao svetlo plavi disk od prodavca…
I zadovoljno izgovara…tihim…poniznim…više nego ljubaznim glasom…uz osmeh…hvala lepo…prijatno…i laku noć…
Maltene se sudaramo…u uskom prolazu…vidim te zadovoljne…male…iskrivljene oči…na…nekako milom licu…i on odlazi u noć…peške…po kiši
Dok čekam da platim…primećujem na polici…i shvatam šta je kupio…naime…postoji u telenoru neka…nemam pojma kakva opcija…da pošalješ dopunu…kojom se sa jednog pripejd broja…kreditira drugi…
Kome li je on to poslao?
Ima li on nekog „svog“?
Čija sreća njega čini tako srećnim?
Koliko li je on ljubavi i dobrote dobio…kada je tako srećan da je poklanja?
Ili…možda večeras… konačno… nekome može pustiti poruku…da mu nešto važno kaže…ipak je petak veče…
Postiđen…dirnut…odlazim sa pumpe…
Ko sam bre ja da budem ljut i nezadovoljan?