Saveti koje dobijamo mnogo više govore o ljudima koji nam ih daju…nego o tome šta je zaista ispravno…i šta treba da uradimo…
Sećam se kad je jedna moja klijentkinja…tada studentkinja slučajno zatrudnela pre neku godinu…
Noć je bila lepa i jednostavno se desilo što se desilo…
Kondom je ili spao…ili nije puno pomogao…
Najpre je pitala mene kao svog psihijatra…ja sam joj rekao da mora sama da odluči na osnovu toga ko je ona kao žena…koje su njene fundamentalne životne vrednosti…i šta je za nju najveća radost…a najmanja cena koju mora platiti…i da ću je ja u svakoj odluci podržati…
Duhovnik je rekao da je to od Boga…i da obavezno rodi…da je sve ostalo ogroman greh…
Savetnica sa fakulteta…ono „strong independent feminist“ je savetovala da obavezno abortira i da je sada vreme da sebe razvije kao ženu…na svim poljima…pa će kasnije sve stići…
Muški autor deteta je savetovao takođe da abortira i da su još mladi…i da je sada sve to jednostavno preteško…i da tek treba da uživaju i da se zabavljaju…
Tetka koju mnogo voli…legendica sa jako teškim životom…koja nije imala sreće da sebi rodi svoju decu je oduševljeno rekla…e hvala Bogu nešto lepo i u našu kuću da se desi…i da će joj ona pomoći sa svim…i da su deca najveće bogatstvo…
Stric koji je voleo život…a pogotovo žene…i koji plaća tri alimentacije…je zastupao teoriju da je rano…i da treba tek da proživi…i da su deca ogromno davanje…i odricanje…i nešto što uvek zakomplikuje situaciju…i da mu je mnogo žao što u njenim godinama nije stavio bekpek na leđa i obišao čitav svet…a da to svakako nije moguće kad imaš dete…
Mama je bila neutralna…i najvažnije joj je bilo da do koje god intevencije da dođe…abortusa ili porođaja…to bude na najboljem i najbezbednijem mogućem mestu…i da je njeno zdravlje najvažnije…i glava na ramenima…a da će se sve ostalo kako tako urediti…i da je ona svakako mnogo voli…
Tata je bio smrtno ljut…u smislu kako se to uopšte i smelo desiti…i kao i svaki general nakon bitke je davao savete šta je pre trebalo uraditi…a ne sada kada su odluke mnogo komplikovanije…i zastupao je tezu da je najvažnije da završi fakultet…i povukao se u svoj bes i osuđivanje…i enorman strah da će mu neko koga mnogo voli propasti…a da on ne može da je spasi…što ga je i dovodilo do ludila…
Ginekolog je prokomentarisao da se plod jako lepo razvija…i da izgleda super…i profesionalno i etički predočila rizike i verovatnoće svake odluke…i kada šta mora da se uradi ako će se uopšte i raditi…i takođe savetovala da sama mora da odluči šta je najpametnije…da to nije njen deo posla…
Drugarice su bile podeljene…po onoj staroj sto ljudi…sto ćudi…dvesta mišljenja…
Nasmejana lepojka iz glorije koju je listala kod frizera sa preslatkim žgebčetom u naručju je tvdila da je pravu sreću u životu osetila tek kad se ostvarila kao majka…
Odmah nakon toga joj je na instagramu iskočio stori pet njenih koleginica potpuno egzaltiranih od radosti i euforije i vina na nekon grčkom ostrvu u letnji dan…ono reklama za mladost i bezbrižnost…
I tako…
Jedan potpuni haos…
Galimatijas uticaja…
I rolerkoster emocija…
No uspela je…
Donela je baš potpuno ispravnu odluku u datim okolnostima…
Zrelo…pametno…odmereno…i promišljeno…
Baš u skladu sa sobom i sa svojim vrednostima…
I baš onu koju bi ona savetovala nekome koga mnogo voli…
Istrpela junački cenu…
I udahnula svu radost te odluke…
Prigrlila sebe…
I naučila ozbiljnu lekciju…
Postala Majstorica…
I okrenula se trudu da toj odluci u budućnosti pomogne da bude ispravna…što je ponekad i najvažnije…
Nema globalno ispravnih odluka…
Postoje samo odluke ispravne za nekoga pojedinačno…
I to treba svakome dozvoliti…
I podržati ga u tome…
Bez pametovanja…
A pogotovo osuđivanja ako se ne uklapa u naš referentni okvir…
I znam da vas kopka…
I mene je…dok nije prelomila…
Ali vam neću reći…
Konkretne i pojedinačne odluke ionako nisu važne…
Život je Maraton…
Doduše sa Preponama..
A ne sprint…
Ali mogu vam reći da je sada srećna…
I da je odluka bila sasvim ispravna…
Bravo Mila… 😀
Bravo Mila
Оставите одговор